earbugs.com / net.hr intervju (2007)
Dječaci
Dječaci su otišli na major label, ako se u Hrvatskoj neki label može smatrati takvim. Zondo, Drugi i Nebu, bez Kid Rađe i njegove Trube I & II, sada vjerojatno snimaju u studiju ili prčkaju po potenciometru da usuglase zajedničku viziju dječačkog sounda.
Ovaj intervju je također mlad i nastao je u zagrebačkom KIC-u nakon dugotrajne potrage za prostorom gdje bi Dječake okruživale zgodne i pametne alternativne djevojke u Converse starkama ili barem Vans tenisicama. I Etnies je prolazio tog dana. Bilo je to vrijeme nedugo nakon izlaska samostalnog producentskog albuma AC3PO-a zvanog Tripio Disko gdje su dvojica Dječaka bacila neko vers bez refrena sranje na Dinamitu i pokazala kako Spinut i dalje ima igru kao što je Public Enemy nekada imao tu istu. Igru.
Kako je došlo do kreativne fuzije između Dječaka i Sinestet kolektiva?
Drugi: Misliš u početku ili na AC3PO-vom albumu? Za Dinamit je Aco (AC3PO ili Tripio ili Pimp Floyd – op.a.) došao sa hrpom beatova i rekao “Dječaci, b’rte, trebaju mi Dječaci b’rte, b’rtee” i odlučili smo se za jedan. Trebali smo svi biti na pjesmi, ali je tijekom procesa izmjene beatova otpao Zondo. Čovjek je jednostavno shvatio da se nije mogao nositi s ovim neprobojnim verseovima (smijeh). A kako je inače došlo do suradnje… ljudi prepoznaju ljude. Oni su znali da mi radimo nešto kvalitetno, mi smo znali da oni rade nešto kvalitetno. Nekako smo se našli na istoj relaciji sa Sinestet klikom i jedno ljeto su došli u Split i tako je nastala ta prva pjesma Benganje na kuli. Bili su neki dogovori da snimimo zajednički EP međutim taj projekt zahtjeva dosta energije i ljudi bi trebali živjeti na mnogo manjoj udaljenosti nego što mi sada živimo. Mi u Splitu, a oni u Zagrebu.
Snimili ste spot za Kralja ribara? Jel’ izmontiran kako treba ili…?
…naravno da je izmontiran kako treba. Samo moramo još snimiti pjesmu do kraja jer da bi bio gotov spot mora prije toga biti završena i pjesma (smijeh). Dosta stvari smo morali izbaciti jer je kazalište u Splitu bilo na kolektivnom godišnjem odmoru pa nismo uspjeli posuditi odijelo od časne i odijelo od svećenika.
Niste upitali u Crkvi da vam kao dobri kršćani posude traženo?
Nismo, sumnjam da bi nam posudili odijela za pjesmu koja promiče jeftina alkoholna pića.
Noćna pjesma je, u neku ruku, nastavak St stanja uma od The Beat Fleet?
U neku ruku, recimo… ajde recimo… Bio je četvrtak i bili smo pijani i ništa se nije događalo u gradu Splitu i Saša (Antić, op.a.) je samo počeo sa Četvrtak, četvrtak, četvrtak naveče, naveče… Jedan dosta hermetičan odgovor ali tko shvaća, shvatio je.
Zar je u Splitu toliko loše?
Drugi: Je.
Zondo: Meni je super. Živim tamo već četiri godine i dobro mi je…
Drugi: A tebi je dobro jer…
Zondo: Šta sereš, a ne želiš se odseliti?
Drugi: Pa ne želim se seliti. Imam kućicu na leđima. U Splitu je grozno. Stanje sa klubovima i općenito jer se ne nude sadržaji i postoji jedan klub, Kocka i O’Hara koja je mainstream. Pazi, drugi grad po veličini u Hrvatskoj i čitava mladež ide u jedan klub. Mislim, mladež koja sluša muziku zbog muzike, a ne da nije bitno što trešti već samo da se razbija čaša okolo.
Zondo: Zato je kultura toplih sendviča na visokoj razini.
Drugi: Grad Split je dosta oštar, moraš se čupati da preživiš. Tako da svako malo sretneš osobu koja je trpila sranja pa izašla jača. Moraš se puno više truditi da nešto napraviš nego u nekom drugom gradu u Republici.
U početku bijaste četvorica, a sada ste trojica. Što je sa Kid Rađom? Bacite neku senzacionalističku kost.
Drugi: Hoćeš kost? Idući put kad vidim Kid Rađu na cesti dva šaržera ću istrošit’ (smijeh). Rađa je izabrao svoj put i rastali smo se u dobrim odnosima. Unutar Dječaka svatko je autor i atmosfera je često nabrijana i kreativne nesuglasice su teške. Netko može to podnit a netko ne i bez obzira što se međusobno mrzimo – radimo glazbu koju volimo (kako emo – op.a.). Ja mrzim Vojka (Vrućinu ili Nebu – op.a.), Vojko mrzi mene i tako…
A gdje je Vrućina kad smo kod njega?
Vojko je u civilnoj službi, mijenja pelene bakama koje ne znaju kako se zovu i piše seminar. A Kid Rađa završava faks, ima djevojku i ima tu neku zdravu putanju. Nije mu do koncerata po nekim sumnjivim mjestima i spavanja u nečijem stanu na nečijem podu i tako to. Bude luđaka sa kojima moraš provesti određeno vrijeme.
Nije li to održavanje odnosa s fanovima?
Stvarno ima luđaka. Dođe ti neki sumnjivi lik koji ti hoće prodavati neku drogu pa mu ti objasniš da ne želiš kupiti pa on pokazuje rane od noža što ga je sinoć netko izbo pa dođe njegova ekipa, a ti si poprilično daleko od doma i bude stresno onda.
Nastupili ste na EXIT festivalu 2006. bez albuma. Kako pobogu?
Zondo: Zvali su nas. Tako lako. Marčelo, njegov menadžer Kepa i Bad Copy; svi koji su imali udjela u organizaciji vole naš rad i pozvali su nas i došli smo repat’.
Koliko je bilo ljudi u publici?
A tridesetak, bio je na main stageu Dizzee Rascall u to vrijeme pa ono Dječaci, Dizzee… znali su oni da ćemo se vratiti, ali u Beograd i klub Ana Četiri Pištolja. Bilo je stage divinga i svih tipova sranja.
S obzirom da je u KIC-u svirao Pearl Jam, pitao sam Zonda da li je pohodio taj isti događaj na što je on odvratio da može…
… na prste jedne ruke nabrojati bendove zbog kojih bi potegnuo iz Splita u Zagreb, a i onda ne bi iskoristio sve prste a ima ih kompletni sastav.
Ajde nabroji.
Buck 65, Radiohead, Yeah yeah yeahs i Devics.
Zatim smo se svađali oko Radiohead i jesu li bolji bili prije Ok Computer ili poslije. Cijenjeni čitatelj, kao i moja malenkost znaju da su bili bolji prije na što je Zondo kratko odgovorio…
…odjebi s tim elitističkim sranjima (smijeh).
Šuška se nešto o snimanju albuma. Za koga ste potpisali?
Zondo: Nismo potpisali za nikoga.
A za koga bi željeli potpisati kad bi potpisivali?
Ne smijemo pričati o tome, iako ovaj momak (pokazuje na Drugog) kada se napije i ne zna što govori i priča gluposti. Ne želim pričati o tome dok stvar ne bude gotova. Spot nismo snimili na svoju ruku. Oni (sada se zna da je to DOP Records, op.a.) su željeli da prvi singl bude Kralj ribara i sad snimamo pjesmu do kraja u studiju, a posebno dio Reci im, Vojko, reci (smijeh).
Ugovor je potpisan, Dječaci su budući debitanti godine kako sada stvari stoje ili kako bi se reklo: Zlatna kugla sranje će biti brojno i obilno. Pogotovo zato što DOP stoji iza jednoga i drugoga. No bez obzira na hipotetske iluzije o audio nepotizmu ovaj splitsko zagrebački tercet emo-hop momaka je nešto što još vaše uši nisu čule. A ako su i čule, uskoro će čuti u puno boljoj produkciji.
Earbugs/Net.hr
19.11.2007.