fenomen hrvatskog sporta

0

goran ivanišević, dražen petrović, kostelići, toni kukoč, dino rađa, giriček, šuker, boban, prosinečki, blanka vlašić, draganja, ljubičić, ančić, ivano balić, mirko filipović… sigurno ste se dosad već zapitali kako je moguće da zemlja od 4 miljuna ljudi (veličine jednog brooklyna u new yorku) ima toliko svjetskih priznatih sportskih imena. jesmo li mi genetski superiorniji od ostatka svijeta ili smo samo gladniji? jer nekako bi mi bilo logično da u zemljama s visokim životnim standardom prosječan čovjek sport shvaća više kao rekreaciju nego kao sredstvo kojim će dovuć manekenku u krevet i nepotrebno prebrijan auto u garažu. da vam naslikam nešto…
Nastavi čitati

Popis

0

Znači, danas je subota. Proteklog tjedna sam slagao popis stvari koje sam učinio prošle subote. Nečeg se sjećam, nečeg ne, al su mi zato rekle. Pa evo ga tu.
Nastavi čitati

kupus

1

sjedila sam za kuhinjskim stolom i pokušavala učit. reklame su se čule sa televizije iz dnevne sobe gdje mi je cimerica sjedila na kauču sa svojim momkom koji je opet došao na 3-4 dana. baš je morao doć usred ispitnog roka, koji kreten usrani. momak joj je nepodnošljiv, prenizak je i preuporan.
Nastavi čitati

o dobrom čovjeku

0

znali su ga kao dobrog čovjeka. njegov najbolji prijatelj pričao je o njemu kao o jako dobrom čovjeku dok se prisjećao kako mu je jebao ženu. dobar čovjek radio je u dobrovoljnom vatrogasnom društvu, unatoč raku pluća koji mu se već odavno proširio tijelom (randomly uništavajući organe putem) i ptsp-u kojeg je popušio, iako nikad nije bio u ratu. radeći kao vatrogasac spasio je nebrojeno mnogo života i mnogo mnogo malih beba u pelenama šta su na zadnjem katu zgrade grickale dekicu dok im je vatra već nagrizala prstiće na malim debelim nogicama. stvarno je bio dobar čovjek, taj dobar čovjek.
Nastavi čitati

da, ti

0

Pred neko vrijeme, negdje oko 3 ujutro zazvonio mi je mob, neko je zvao sa skrivenog broja. Javio sam se, reko halo 3 puta, zatim je neko s druge strane poklopio/la. U 3 ujutro sam bio budan kao i obično, tako da to nije ostavilo nikakav psihološki efekat na meni, osim ša sam se nasmijao sam sebi u bradu. Ja sam samo jedan tvoj prosječni regularni nedavač jeba. Danas oko podneva sjedim na kavi s dječačkim kooćnim redateljem, ljubiteljem dobrog viskija, kolegom, i općenito dobrim čovjekom – Mikijem. Dogovarali smo finalne detalje oko jednog spota koji ćemo uskoro snimat, nije za dječake, al nije vrijeme da još spominjem imena. Zazvonio mi je mob, i da, pogađaš – neko je zvao sa skrivenog broja.
Nastavi čitati

Nisam siguran

0

je li ovo vrijedno pisanja, ali spavao sma i neko mi je ušo u sobu i ostavio polupraznu bocu brandya na stolu i izašao van. Pomislio bih da je to bio san, ali evo ipak do mene stoji poluprazna boca brandya. Imam u nekom kraju glave pomisao da bi to mogao biti dječak Rađa, ali nisam siguran. To je valjda to, probudio sam se u 18, to je bilo prije dva sata. Umoran sam, ali neću ulazit u krevet ove noći. Do mene stoji poluprazna boca brandya, a plahte još uvijek čuvaju miris žene.

san 2

0

ne sjećam se točno kako je sve počelo. trčao sam u polumraku neke ogromne prašnjave prostorije koju su uzdržavali kameni stupovi. trčeći sam sa desne strane opazio jedan klaustrofobični mračni bazen i iz nepoznatog razloga uskočio u njega. mislim da sam imao bacač plamena sa sobom. uronjen, gledajući dno bazena kako se miče shvatio sam da nisam sam unutra. apsurdno ružna i jeziva ribetina progutala me svojim dvometarskim usnama. ispostavilo se da je to bila videoigra koju je programirao sett. dijelom sam u nekoj mračnoj sobi govorio settu kako mu je realna igra, dijelom sam još bio unutar ribe.
Nastavi čitati

Mir u krevetu

0

Ležao sam na krevetu. Ona je sjedila na meni i grizla mi leđa.
Digla je glavu i rekla: “Znaš, moj brat, on je uvik u pravu, sve što kaže, sve mu virujen”.
“Da?”, rekoh.
“Da, i jel se sićaš kad sam te vidila u gradu, bila san s njim?”
“Da.”
Nastavi čitati