May, 2006

uh. mislin da je najbolje da počnen ispočetka. uvik je dobar početak počet ispočetka. desilo se to negdi u 6-om osnovne, neko od likova je spomenia da bi se moglo nešto i ukrast u tom Bibita dućanu. ajde. zašto ne. mlad, lud, bez nekih para, upadan unutra, zapažan Tic Tac, primičen mu se, uziman u ruku, stavljan u đep. hm. jednostavno je ovo, pomislih. šteta šta nisan računa na faktor ‘prodavačica’, koja je lipo došla do mene izvukla mi uho i onda san bia sjeban ostatak dana i ismijan od ostalih u razredu. mamu im svima.
Continue reading →

…a onda sam se našao u moru preko glave. Ne znam iz kojeg razloga. Ne vidim nijedan razlog zaš sam se nalazio u moru u tom trenutku, tu noć u srijedu, ispred noćnog kluba Ohara. Dječaka nije bilo nigdje više, tko zna kad sam iz izgubio. Ko ih jebe ionako kad su me pišoblokirali tu večer. Aha, da, more. Oprosti na digresiji.
Gutnuo sam par gutljaja. Mlatarao sam rukama. Spoticao se o klizavo kamenje. Isteturao sam iz te situacije i našao se s oči u oči s razularenom gomilom koja je stajala ispred kluba, alkohol u rukama i sranje. Stao sam na trenutak i pogledao ih. Neki su vikali, neki su se smijali, neki su pljeskali, neki su skakali od sreće, neki su me tapšali po ramenu, neki su samo gledali nazad prema meni. Hm, to je bolji odaziv publike od ijednog koji smo dobili na koncertima, pomislih. A onda sam se uputio doma.

Ima kuja koje bi ti poslale pisanu poruku za Valentinovo samo da te mogu vidjeti kako ju otvaraš, čitaš, gledaš oko sebe u nevjerici… Onda ti se smiju. Smiju ti se kao i svim drugim gubitnicima kojima isto naprave.

Ima kuja koje se ne žele ljubiti s tobom nakon ša si popio pola litre votke od šumskog voća.

Ima kuja koje ti kažu da imaš jako lijepe oči. Samo da bi dan kasnije ležale u krevetu s visokim dlakavim tipom koji je stariji 7 godina od njih.
Continue reading →

evo sitno nešto, sastavak malen, flashback točnije, za sve vas šta dolazite na stranicu, da se upoznate malo s nekim događajima koji su dio nas, dio našeg glazbenog oblikovanja. pričam o nekakvoj rap triviji za fanove ili štaveć…
bilo je to nazad u danu. imali smo 15 godina i tad smo još uvijek u grupi bili ja, nebu i predsjednik. grupa je imala glupo ime. gluplje nego dječaci. već tad bilo je sasvim jasno da nismo ni izbliza tip prosječnog rap benda za tvoju policu s abecedno poredanim cedeovima.
Continue reading →

Bengali u subotu, no evo neke stvari koje sam otkrio u nedjelju zbog mojeg još jednog gubitka pamćenja. Prvo mi se tokom dana javi kuja koja me optuži da sam ju tako snažno ugrizo za obraz dan prije da se ne može ni nasmijat da ju ne zaboli. A jebiga, čuj, ne sjećam se baš toga, pa ono, viš, ša ćeš… Kasnije jučer, Drugi me obavijesti da sam vikao Saši iz TBF-a na uho da mu moramo svirat na vjenčanju. A čuj, sad, ne znam, ne sjećam se, ono, viš, jebiga, uh… Da nebi sve ostalo na tome, na kraju me optuže da sam se družio s nekom “krezubom kujom”. E pa sad, čuj. Ko prvo, ne sjećam se. Ko drugo, mislim kako misliš da se može jedan mladi nevini nježni cvijetak osjećat ako ga zoveš “krezubom kujom”? Uopće ne vjerujem ovim stvarima koje mi pričaju. Mislim, oni mogu izmislit biloša i reć da sam to radio na račun mog gubitka pamćenja. I sad bi ja trebao vjerovat svačemu? E PA NE MOŽE TAKO!

Neugodno je kad ono, neko opere školjku Domestosom. Neću ulazit u to ko je opro školjku Domestosom. Al neugodno je jer ja to ne znam. I onda dođem uzet piš, i stanem, izvadim pišu, pustim piš da ide i onda. Onaj neki odvratni miris kemikalije, sve mi napada nosnice, osjećam kako mi pucketaju mali mjehurići kemikalija i pišake u nosnicama, baš su pomješani zajedno, udružili su se i napadaju moje nosnice. Baš je neugodno.

ivana gavrilovića upoznao sam krajem 2004. godine. bradat i dugokos, izgledao je starije od onoga što je njegov datum rođenja pokušavao pokazat. nakon rada u videoteci, upisao je ekonomski fakultet u splitu gdje sam ga i sreo dok je na hodniku prepričavao TEAM AMERICA i glasno se smijao.
sad kad se sjetim, shvaćam da se ivan gavrilović smijao od srca čak i kad šala nebi bila posebno dobra (smijeha vrijedna). usput, na ovom mjestu ovdje, valjalo bi pripomenuti i da je ivan gavrilović ovisnik o kompjuterskim igrama.
Continue reading →

sjebali smo se…
Continue reading →

Dobio sam sjećanje. Bio je dan. Nalazio sam se u nekom stubištu na trećem katu neke zgrade kod općine. Ušo sam u bus i ošo doma. Zaš sam bio tamo? Ne znam. Nisam ležo na podu ni niš. Jednostavno sam stajao u tom stubištu pored nekog prozora. Otprilike od sredine TBFovog nastupa do tog osvješćenja u stubištu ne sjećam se ničega. Samo sam to eto htio napisat, benganje je bilo grandiozno. Vojko će napisat kolumnu o svim tim sranjima. I naučio sam Sašu vezat kravatu na dupli čvor yo