ivan gavrilović

ivana gavrilovića upoznao sam krajem 2004. godine. bradat i dugokos, izgledao je starije od onoga što je njegov datum rođenja pokušavao pokazat. nakon rada u videoteci, upisao je ekonomski fakultet u splitu gdje sam ga i sreo dok je na hodniku prepričavao TEAM AMERICA i glasno se smijao.
sad kad se sjetim, shvaćam da se ivan gavrilović smijao od srca čak i kad šala nebi bila posebno dobra (smijeha vrijedna). usput, na ovom mjestu ovdje, valjalo bi pripomenuti i da je ivan gavrilović ovisnik o kompjuterskim igrama.

ako ti ivan gavrilović kaže da će izać u petak navečer i ti ga nazoveš u petak navečer a on isključi mobitel, znaj da si mu upravo zasmetao dok je igrao wow.

ivan gavrilović jednom mi je dao dokumentarac o lsd-u nakon kojeg je išao dokumentarac o sexualnim navikama ljudi u japanu.

na testiranju kvocijenta inteligencije ivan gavrilović prošao je mnogo dobro.

ivan gavrilović trenira aikido ( ili neku drugu borilačku vještinu) i diže utege. da ga vidite na ulici, kladim se da ga ne biste prepoznali. lukav je taj, ivan gavrilović.

budući da u čitavoj 2006. ivan nije pohodio ekonomski fakultet već sam počeo razmišljat o njemu kao o čovjeku koji je, iz nekog razloga, umro.

međutim, prije dva dana naletih na njega na autobusnoj stanici i uvjerih se u suprotno. izgledao je mnogo urednije i ozbiljnije, stajao je uspravno i izgledao, jednostavno, zdravo.

mogao bih ga nazvat u petak navečer da vidim hoće li isključit mobitel.

(no homo)