ovo što slijedi su neke od riječi, kako sam ih ja čuo ili mislio da čujem, jedne subote, u splitu, u drugom desetljeću trećeg tisućljeća ere popularno prozvane “novom erom”
papi: nudim ti 3 opcije. znaš ti koliko je to opcija?
svi: 3
papi: to su ti 3 opcije. na pujankama nemaš opcija uopće. nisu ti to duće ili žnjan, tamo imaš 2 opcije barem. a ja, ja ti nudim 3 opcije. pazi, 3 opcije
vojko: želim otić iz osijeka a u splitu sam
kapo: želim ženu sa širokim bokovima i masu djece, da bude kaos. masu malih kaosera šta trče okolo i rade kaos. i ovaj lik mi nešto vrijedi. (pokazuje na alana) to je jedini lik koji me zove doma na telefon. jebeš fejs, nemam fejsbuk i ta sranja, nazovi me doma
ja: je, to nešto vrijedi. nekad je teško prepoznat vrijednost. mislim da većina ljudi ne prepoznaje vrijednost
alan: znaš koji mi je nadimak sad predobar za lika? trokut. pogotovo ako ima takvu neku facu. ono, kad vidiš lika s druge strane pa mu se javiš sa di si trokute. žene imaju 30% posto jači njuh, zato su osjećajnije.
ja: kako misliš?
alan: pa po kojem osjetilu najviše pamtiš stvari?
ja: pa ne mora osjećajnost imat veze sa mogučnošću prizivanja stvari u memoriju
alan: pa to ti je na istoj strani mozga. i znaš šta mi je isto sad šema – tuljane
ja: dobro je, al’ nekako je jednostavno, jednoznačno
alan: može bit i lave tuljane
ja: je, sad kužim. sad mi je jebeno. razumijem skroz
krešo: aj bog, idem ća doma. (krene se udaljavat)
ja: krešo, čekaj tren. jel ti se čini da su svi ljudi osim nas debili?
krešo: lave, tako mi je otkad sam se rodia