MEMO:NEMO
Znači na ovome sam radio neke dvije godine, i to ne cijelo vrijeme jer naravno ne pijem cijelo vrijeme. Ovo ovdje ša možeš pogledati je samo mali dio od ukupno 43 sata materijala koji se nalaze u video instalaciji. Ako želiš mali uvid u sjebane izlaske Dječaka, ovo ti je najbliže ša moš doć tome. Na zvučnoj snimci se osim Dječaka, pojavljuju i Predsjednik, Oreb, Kid Rađa, MC Najmanji Pišo, Saša iz TBF-a, Magellan, kao i cijeli niz žena koje je bolje ne imenovati, da im ne bude neugodno. Video je dosta sjeban, ali sve je to radi višeg cilja umjetnosti. Video možeš i skinuti ovdje, da ga vidiš razgovjetnijeg zvuka i kvalitetnije slike. Na čitaj više imaš obrazloženje instalacije.
MEMO:NEMO je vizualna instalacija punog trajanja od 43 sata, koja dopušta gledatelju da na trenutak čuje protagonistova zauvijek izgubljena sjećanja. Instalacija je inspirirana izlascima na kojima zbog prevelike uporabe alkohola on doživljava potpuni gubitak memorije.
Tokom cijele instalacije, on sjedi u svojoj sobi na svom krevetu, pije preko granice gubitka memorije, dok na slušalice sluša snimke snimljene na izlascima kad je isto pio preko granice gubitka sjećanja. On istražuje područje nepoznatog time što sluša ono čega se ne sjeća, i snima se kako to sluša, a na kraju se ne sjeća niti snimljenog niti samog slušanja snimljenog audio zapisa izgubljenih sjećanja. Kako se svi mjenjaju nakon obilne uporabe alkohola, to je otkrivanje jedne potpuno nepoznate osobe i na video i na zvučnom zapisu, koje se nikada ne sjeća.
Instalacija je podjeljena na 7 dana, a video svakog dana u prosjeku traje 6 sati. Svaki video je sniman onog dana koji piše na ekranu, dok je audio snimka izlaska snimana onog datuma koji piše na ekranu.
Instalacija bi trebala biti postavljena na 7 televizora, a na svakom televizoru bi se vrtio jedan dan. Na svakom televizoru bi trebalo biti priključeno više slušalica, tako da kad posjetitelji dođu, da čuju zvuk, znači istu audio snimku izlazaka koju i protagonist sluša, tek kad stave slušalice na uši. Tako će samo na slučajno odabrani trenutak moći vidjeti i čuti slučajno odabrane dijelove izgubljenih sjećanja.
Ne treba napomenuti, sjećanja su sjebana. Možda ih se bolje i ne sjećati.
strogi
13.11.2009 (23:09)
sjebana koncepcija.
gledo crni bombarder?
Građanin Cocaine
14.11.2009 (12:41)
hahaha, Hrbin
Mister Beba
16.11.2009 (23:40)
nisam gledo crni bombarder
Jejo
27.11.2009 (13:37)
Ne znam je li to učinjeno svjesno ili nesvjesno, ali ideja je flagrantno ukradena od Huntera Thompsona koji je radio istu stvar i to vrlo dobro dokumentirao u vlastitim knjigama.
Mister Beba
27.11.2009 (13:50)
doista prvi put čujem, daj mi imena tih knjiga
wxyz
27.11.2009 (15:04)
To za Fear and Loathing?
Neznam, znam samo da je to napiso pa bezveze kažem 😀
Jejo
27.11.2009 (19:29)
Da, “Strah i prijezir u Las Vegasu” (prikazano je i u filmu), ali i u zbirki kratkih priča “Screw-Jack”, ako me pamćenje dobro služi.
Mister Beba
27.11.2009 (20:06)
kakve veze ima strah i prijezir u las vegasu s ovim? znači osim ša je lik snimao audio zapis sebe kako pije i drogira se, a nije se sjećao te večeri. a to je vjerojatno mnogim ljudima, koji imaju isti problem s gubitkom memorije, palo na pamet da urade otkad je izmišljena tehnologija koja omogućuje tako nešto. ali osim toga, ako se to uopće može nazvat idejom, koja je to ideja u ovom radu tako flagrantno, iliti šokantno očito ukradena?
screw jack nisam čito, strah i prijezir u las vegasu sam gledao film, al to nema nikakve veze s ovom instalacijom. pročitaj objašnjenje instalacije da ti pojasni u čemu je stvar. snimanje izlaska aparaturom za snimanje je osnovna postavka na koju je nadograđeno još pun kurac toga da bi instalacija dobila svoj finalni oblik.
ali ako je snimanje audio zapisa sjebavanja upravo ta ideja na koju ti misliš, koje se niko prije niti poslije thompsona nije sjetio, onda sam valjda kriv. al smatram da je ideja prejednostavna da bi ju uopće bilo potrebno krast. ne znam ko je prvi zbrojio 2 + 2 i dobio 4, ali kad ih sada sam zbrojim i dobijem isto rješenje, to rješenje ne može biti ukradeno. isto tako kad zbrojiš gubitak memorije + luda sranja koja radiš a ne sjećaš ih se, onda dobiješ rješenje = hej pa ajde da to snimim da čujem ša sam radio. to rješenje je tako jednostavno, nije to kvantna fizika.
Jejo
27.11.2009 (22:08)
(ad 1) zapravo, može se nazvati idejom (ne bih docirao što to jest, ali otvori Klaića ako ne znaš) i činjenica da ju je netko u nekom mediju realizirao prije tebe, čini tvoju instalaciju manje originalnom, sviđalo se to tebi ili ne.
(ad 2) ne trebaš mi sugerirati dodatno čitanje jer sam i prvi put shvatio o čemu se radi pa se ubuduće okani krnje retorike i vrijeđanja osobe koja ti ostavlja benigni komentar.
(ad 3) točno, nije kvantna fizika (kojom se inače bavim). Kvantna fizika je jako zanimljiva, što se ne može reć’ za tvoju instalaciju.
(ad 4) ne zanima me što ti misliš o 1,2 i 3.
Mister Beba
27.11.2009 (22:25)
sve je u redu, tvoja bahatost ne osporava činjenicu da ništa nije ukradeno, pogotovo ne “flagrantno”. uživaj u kvantnoj fizici.
Jejo
28.11.2009 (23:07)
Ako je itko u ovoj bizarnoj prepisci „bahat“, onda si sasvim sigurno to ti sa svojim malicioznim sugestijama za dodatnim čitanjem. To je ujedno i razlog zbog kojeg sam odustao od minucioznije argumentacije; problem nije u mojoj kritici (koja može biti utemeljena ili ne), već u tvojoj nespremnosti da čitaš kritiku (a to se manifestiralo infantilnim vrijeđanjem).
No kako si se upustio u daljnje generiranje karakternih optužbi (koje su bazirane na jako primitivnoj osnovnoj atribucijskoj pogrešci), ne preostaje mi drugo nego da ti pojasnim zašto sam ti uopće ostavio komentar.
Sad se ti vrati i pažljivije pročitaj moj prvi post. Ovo očito nisi shvatio pa ću ti eksplicitno napisati: Nisam prejudicirao tvoju NAMJERU, tj. to pitanje ostaje otvoreno.
Plagijati mogu biti namjerni i nenamjerni (čovjeku padne na pamet ideja, a ne sjeća se da je ranije čuo ili vidio). U socijalnoj psihologiji ovaj je fenomen dobro istražen; npr. u poznatoj studiji: Brown, A. S., & Murphy, D. R. (1989). Cryptomnesia: Delineating inadvertent plagiarism. Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory, & Cognition, 15, 432-442. Ova će referenca samo služiti onome tko ima pristup bazama znanstvenih časopisa, ali imam cijeli teksta rada u pdf.-u pa ti ga mogu poslati ako ikad pokažeš ikakav afinitet za empirizam.
Kad to apsolviraš, revidiraj rad H.Thompsona bilo da pročitaš knjigu ili ponovno pogledaš film. Bilježenje događaja audio snimkama kako sjećanja , uslijed drogama induciranim gotovo psihotičnim epizodama, ne bi izgorila u nepovrat jedno je od ključnih uporišta cjelokupne naracije u njegovim radovima.
Tvoja me instalacija neodoljivo podsjeća na opise njegovih običaja. Pri tome sam koristio oštriju sintagmu (‘flagrantno ukradena’) jer si (ne)namjerno iskoristio mojim očima već viđenu formu da bi adaptirao vlastiti sadržaj. Da me se kakvoća sadržaja kojim slučajem dojmila, sročio bih to drugačije. Ovo je, naravno, moje mišljenje i možda u prizoru tebe kako dezorijentirano brišeš slinu dok u pozadini imperativno sugeriraš kujama da se diraju čuči skriveni potez genija.
Kad kažem da je ideja ‘ukradena’, ne mislim na kazneno-pravni aspekt toga (iako bi i to bilo zanimljivo vidjeti), već na to da je modelirana, odnosno da oponaša prototip. Analogija sa zbrajanjem koju si sam koristio apsurdno je dobra demonstracija toga: kad ja kažem da je 2+2=4, kažem to jer sam vidio/čuo da je netko drugi to napravio, a ne zato što je jednostavno i što je došlo prirodno. Drugim riječima, svaki put kad zbrajaš plagiraš rad onoga tko te tome učio.
Jasnije?
xy
02.02.2010 (19:09)
hahahah 🙂 Rad je super… Jejo je prenabruseni komedijas!
Mari
22.02.2010 (02:58)
jejo unaprijed oprosti na priprostom vokabularu, Klaić mi je u drugoj sobi; ti očito ne dobivaš pičke, pa jebeš sa jeftinim frazama i ”velikim” riječima