Dječaci – Megalopolis Noir
Tekst: Ivo i Zoni
Produkcija, mix, master: Zoni
Bass: Ishfaq
IVO
obrise grada jutros guta magla,
megalopolis izgleda ko da je od stakla
daniel day lewis je šef ovog grada
bez njega nijedna sjenka nebi se makla
crna pijavica na vrhu tornja stoji
beskičmeno ga se gradsko vijeće boji
monstrum kroji sudbine, viđenije glumice
govore uzmi me, iako znaju za modrice
njegove tajnice, koja više nema zuba
iako znaju da dovodi ljude do ruba
a panduri muče jer su uzeli zuba
iza leđa ga zovu buba odkad je bacija
svoju prvu dadilju sa beskonačnih stuba
igra je gruba a on zapisuje pravila igre
čarobnom kemijskom, svi u strahu čekaju
superheroja da im vrati oteto djetinjstvo
refren x2
ZONI
u mračnoj ulici di niko ne prolazi
pazi da te neko od nitkova ne spazi
i nema više nikog da te spasi, svi pogledi su prazni
IVO
Bubaaaaa
ZONI
čekala me u caffeu Neum u zadnjem separeu
lice joj je sakrivao veo
muž mi je ubijen, a ne znaju ni di je tijelo
jedino vi možete saznati ko kriv je
ne vidim boje, al znam da su joj usne crvene
i da smo oboje vidjeli svoje snove smrvljene
u redu, znate cijenu u ovom poslu
plus nešto da napuni ovu pljosku
znam da me reputacija prethodi
i da ne bi bili di smo da joj nisam zadnji izbor
ili možda sumnja na ljudsko smeće
među kojim se ja neprimjetno krećem
digla je veo da joj pripalim cigaretu
ja sam Nina Nana reče, oči su se joj sjajile na svjetlu
za tjedan dana gledo sam sjaj u istim očima
dok sam ležo u njenom naručju s metkom u plućima
*kof* *kof* Buba, *kof* *kof* Buba
refren x2
ZONI
u mračnoj ulici di niko ne prolazi
pazi da te neko od nitkova ne spazi
i nema više nikog da te spasi, svi pogledi su prazni
IVO
Bubaaaaa
IVO
već predugo me uvjeravaju da sam lud
govore mi krug je kvadrat a kvadrat je krug
odmalena su me zatvorili u sanatorij
al smo ga mi pretvorili u laboratorij
spokojni ja i duh pokojnog brata
blizanca s kojim sam se igrao na rata
on je glumija kauboja a ja indijanca
sad ratujemo protiv staroga znanca
daniel day lewisa, pečemo od gline
ljude dok ne postanu tvrđi od stine
u ruke im stavljamo laserske violine
naštimane da sviraju melodiju istine
a to je tek jedno od naših oruđa
i kad izađem na slobodu dokazat ću svima
da nisam luđak, čim shvatim: usta
šta ovo pričaju – jesu li moja ili tuđa