politikaplus.com intervju – Dječaci: Nije nam cilj zabaviti publiku, logičnije nam je da ona zabavlja nas!

Autor: Petar Kliškinić
Splitska rap grupa Dječaci postoji od 2005., debitantskim albumom Drama iz 2008. godine, za kojeg su osvojili i Zlatnu Kooglu, označeni su kao najveće nade hrvatske rap scene. U lipnju 2009. osvojili su i nagradu Index 09 u kategoriji Hip hop album godine.

Tri godine nakon debitantskog albuma Dječaci u izdanju Croatia Recordsa izbacuju ISTINU, album koji je u prvoj nakladi rasprodan za samo dva dana! U kratkom razdobolju Dječaci održaju dva uzastopna koncerta u zagrebačkom KSET-u, čak tri u splitskom Quasimodu, rasprodaju Rijeku i Zadar. Singlovi Dalmacija i Lovrinac postali su ogromni hitovi, a pjesma Narodna s prvog albuma nedavno je prešla milijun otvaranja na youtubeu.

Momci iz trenutno najveće hip hop senzacije u Hrvata – Zondo, Vojko Vrućina i Ivo Sivo – porazgovarali su s nama povodom velikom koncerta u Tvornici kulture koji će se održati 14. travnja.

Možda je rano još sve najaviti, ali što može publika očekivati u Tvornici? Planirate li imati nekakve goste ili ste sami sebi dovoljni?

IVO SIVO: Prerano je još za otkrivanje planova.

ZONDO: To je zato jer planova nemamo.

U posljednje ste vrijeme održali puno koncerata. No, dojma smo da će ”šećer na kraju” ipak biti koncert u Tvornici. Jesu li svi ovi koncerti prije bili jedan oblik ‘predigre’ za Tvornicu?

IVO SIVO: Sve koncerte odrađujemo najbolje što možemo i svakim koncertom postajemo sve bolji i bolji. Koncerti prije tvornice su bili predigra iz jednostavnog razloga što su se dogodili prije u vremenu.

ZONDO: Svaki koncert cijeli naš život je predigra za after. Kako bi koncert u Tvornici trebao biti dosta velik, nadam se dosta velikom afteru i jednom post afteru koji će bit “šećer na kraju” aftera.

Koliko ste zadovoljni prodajom posljednjeg albuma „ISTINA“?

IVO SIVO: Sasvim smo zadovoljni, premašio je sva naša očekivanja.

VOJKO: Zadovoljni smo.

ZONDO: Ne znamo koliko je prodano, brojku nismo još dobili jer ih rade u kvartalima il˙ šatijaznam, ali već sada je sasvim sigurno da je bolje od slučaja Drame i to je dobar osjećaj, ići naprijed.

Kakav je interes za „ISTINU“ u ostalim zemljama bivše države?

IVO SIVO: Rekao bih da je interes sasvim dovoljan, ne prođe dan da nas ljudi ne pitaju kad ćemo doći u neku od susjednih država.

ZONDO: Kaže žena koja radi u jedinom CD shopu u Beogradu, di se Istina prodaje, da se fino prodaje.

Smatrate li „ISTINU“ zrelijom od „Drame“?

IVO SIVO: Glazbeno i produkcijski je zrelija.

VOJKO VRUĆINA: Na glazbenom dijelu je očito da je Istina jača. Na liričkom dijelu Istina se čini jednostavnija, ali mislim da je puno direktnija i češće udara tamo gdje boli.

ZONDO: Nebitno mi je je li zrelija, meni je album općenito bolji.

Zašto je se diglo toliko prašine oko „Lovrinca“, mislite li da Splitu nedostaje malo crnog humora?

IVO SIVO: Ljudi ne vole da ih se podsjeća na ružne aspekte stvarnog života, oni više vole buljiti u ekrane, neka netko drugi rješava probleme, više gledati Hrabro srce na TV-u i pojačati ton do kraja tako da ne čuju kad susjed tuče ženu.

VOJKO: Mi smo digli prašinu tako da se piše o nama i da više ljudi čuje pjesmu.

ZONDO: Pjesma „Lovrinac“ se slušala već i prije medijske prašine, a nakon toga se slušala još više, a sad radimo spot da se još više sluša i tako to ide.

Zbog čega vas bojkotiraju radio postaje, izuzev pjesme „Dalmacija“?

IVO SIVO: Ne znam. Volio bih da to pitaš radio postaje. Zapravo, dat ću ti 5 kuna za svaku radio postaju koju nazoveš i to pitaš.

VOJKO: Ne vjerujem da nas bojkotiraju. Jednostavno im se ne sviđamo.

ZONDO: Vjerojatno su im naši životi dosadni.

Nedavno ste nastupali dvije večeri zaredom pred krcatim KSET-om. Kakva je bila reakcija publike u KSET-u na ZGB? Jesu li reagirali kolege s prozvane zagrebačke scene?

IVO SIVO: Reakcija je bila odlična, svi su oduševljeno pjevali s nama. Šta se tiče prozvanih, ako su i reagirali na ikakav spomena vrijedan način, to do mene nije došlo.

VOJKO: Zabavili smo se vrhunski, nije bilo ništa negativno.

ZONDO: Samo jubav.

Što generalno mislite o duetima bendova vaše vrste glazbe s našim zvijezdama ove festivalske glazbe? Nije li to najčudnija stvar na hrvatskoj glazbi nakon dueta Arsen Dedić – Mladen Burnać?

IVO SIVO: Ako je pjesma dobra – pjesma je dobra bez obzira na imena na papiru.

VOJKO: Ne vidim ništa čudno u tome. To se odavno radi i u Americi i u svijetu. Većina repera ne zna napisati pamtljiv refren, a pjevaljkama treba nešto da popuni pjesmu da ne bude baš samo refren, pa si uzajamno pomažu. Kao što je kolega Hivo rekao: ako je pjesma dobra, pjesma je dobra.

(Zondo ispija gutljaj iz pljoske)

Zondo, jesi li dobio kakvu bračnu ponudu nakon „Bebe“?

ZONDO: Nijedna žena nije kleknula ispred mene s prstenom u ruci.

Pišete li mnogo, pa odaberete najbolje ili pišete malo, ali kvalitetno?

IVO SIVO: Pišem duplo ili troduplo od onoga što slušatelj čuje.

VOJKO: Već godinama svaki dan zapisujem gluposti u mobitel pa ih na kraju dana prepišem u jedan ogromni notepad file u kojem searcham rime kad mi zafali nešto kad pišem tekst. Ponekad pišem vers apsurdno dugo jer želim da bude savršen, ponekad napišem najveću glupost u 15 minuta, ali ju snimim jer ima neku spontanu freestyle vrijednost.

ZONDO: Imam nepregledni kamenolom rima o ženama, ne znam kako uopće može toliko biti rečeno o jednoj podvrsti životinje. Možda da imam mačku, napisao bi toliko rima o mačkama.

Kako se nosite sa slavom, prepoznaju li vas na ljudi na ulici? Puštaju li vas preko reda kupiti cigarete u dućanu?

IVO SIVO: Prepoznaju me, al’ ne puštaju preko reda. Obično samo krivo citiraju neki stih i nasmiješe se.

VOJKO: Izlazim samo kad moram, pokrivam se jaketom preko glave i bježim od djece koja trče za mnom i deru se „DIGIDI DIGIDI“

ZONDO: Jako mi je smiješno da Vojka proganja jedan moj tako retardiran lajn od baš svih retardiranih lajnova koje sam napisao u životu. Maloljetnice mi šalju pusice na fejsu, kućanice me pokaju.

Ide li vam na živce što sad valjda svaki stanovnik Lijepe naše očekuje od vas na ulici da budete superzabavni i cool?

IVO SIVO: : Da, to mi ide na živce. Bilo bi logičnije da oni pokušaju zabaviti mene.

VOJKO: Nisam mislio da itko očekuje da smo zabavni ili cool. U kontaktu s nepoznatim ljudima mi smo u većini slučajeva ili dosadni ili neugodni. Mi smo iz Splita, a Split je hejterski grad u kojem je stanje uma takvo da su svi nepoznati ljudi po defaultu debili. Kad na ulici vidim nekoga koga ne poznajem, automatski pomislim “ovo je neki kreten”.

ZONDO: Cijeli život je jedan veliki niz razočaranja. Preživjet će oni to.

U jednom sam intervjuu pročitao da ne želite biti netko tko se bori postati novi Miljenko Smoje? Kakvo je vaše generalno mišljenje o njemu? Zaslužuje li Šunje spomenik u Splitu?

IVO SIVO: Svidilo mi se sve na što sam naletio, a da je on napisao. Naravno da zaslužuje spomenik, osim ako među onome što nisam pročitao pišu neke grozne pizdarije ili se otkrije da je lik bio neki serijski silovatelj ili još gore – pedofil. Onda ne bi bilo zgodno imati takav spomenik.

VOJKO: Nisam nikad čitao ništa Smojino, tako da ne znam. Ipak, čudno mi je da netko o kome se toliko godina toliko pozitivno priča već nema svoj spomenik.

ZONDO: Čitao sam i „Malo misto“ i „Velo misto“. Dobro mi je bilo, iako se sad ničeg ne sjećam. Spomenici su mi prevaziđeni, samo stoje i niko se ne zaustavlja da ih pogledao. Ja bi mu dao trg ili ime kulturne institucije ili obalu ili ulicu jer su s takvim stvarima ljudi više u kontaktu svakodnevno.

Biohazard vam je uzeo sliku s naslovnice za svoj plakat za svjetsku turneju. Kako ste se osjećali kad ste doznali tu informaciju i kako je uopće završila ta priča?

IVO SIVO : Sve mi je to bilo zanimljivo jer sam već zaboravio da taj bend postoji. Drago mi je da ljudi posežu za tom slikom i da se ta slika širi svijetom, al bilo bi lijepo i da uz to prošire i naše ime svijetom. Ne da mi se objašnjavati više.

ZONDO: I ja sam zaboravio da taj bend postoji i osjećaj je bio dobar. Uvijek je dobar osjećaj mijenjati svijet, barem malo.

Šta najčešće slušate u zadnje vrijeme?

IVO SIVO: Currensy, Ajs i Bvana, Smashing Pumpkins, Tom Waits zadnji te zadnja 2 albuma od Black Keys.

VOJKO: Nacho Picasso – Lord of the fly, Danny Brown – xxx i novi Metronomy.

ZONDO: Čekaj da pogledam na svoj last.fm. Dakle, Thee Oh Sees, The Clash, MGMT i Jean-Michel Jarre.

Vaš pristup webu i socijalnim mrežama često se ističe kao primjer. Koliko vremena dnevno „visite“ na netu?

IVO SIVO: Puno više nego što želim. Sigurno 30% slobodnog vremena, možda i više.

VOJKO: Na netu smo 24/7

ZONDO: Na netu sam kad nisam vani.

Da možete „uskrsnuti“ Huntera S. Thompsona ili Bukowskog, sjesti s jednim i popiti žestu, koga bi odabrali?

IVO SIVO: Ne zanima me nijedan od njih i ne vidim koristi od razgovora s njima. Oni nemaju pojma kako je to živjeti ili raditi glazbu u Hrvatskoj, ali kad već moram birati uskrsnio bi Huntera jer mi se čini kao ugodnija osoba za popričati.

VOJKO: Ako moram jednog od njih, radije Huntera jer mi Bukowski uvijek izgledao kao žešći boemski preserator koji pila svakoga oko sebe. Ne znam o čemu bi pričao ni s jednim ni s drugim.

ZONDO: Mislim da bi nas svaki gledao kao nedorasle debile koji ne znaju ništa o životu i to nema smisla. Napravili bi isto što i mi radimo s nedoraslim debilima koji žele piti s nama – popiješ, zahvališ se i odeš.

Kakvi su planovi nakon Tvornice?

VOJKO: Puno njih, ali sve je još u dogovorima pa nema smisla da to iznosimo ovdje. Sve će biti pravovremeno objavljeno na www.djecaci.net i na našoj facebook stranici.

I za kraj, moram pitat jeste li ponosni ili ogorčeni rezultatima referenduma?

IVO SIVO : Većina ljudi u ovoj državi neće biti zadovoljna svojim životom bez obzira na ulazak ili neulazak u EU. Ono što želim reći je – bit ćete jebani u oba slučaja.

VOJKO: Svejedno mi je. Da je referendum pao, bio bi još jedan iza njega i još jedan iza njega, sve dok ne prihvatimo EU. Mislim da je za nas važnije da se ekipa s Markovog trga promijenila.

ZONDO: Cijelom svijetu treba jedna velika revolucija libertarijanista. Volio bih da je Hrvatska prva u tome, tj. bar jednom u nečemu od svjetskog značaja osim velike pogače ili kravate za Guinessovu knjigu rekorda jer svijetu treba da netko smisli novi način funkcioniranja države i društva. No, što ćeš, mi smo jadnici, sluge, pognuta kičma. Toliko dugo služimo da nam je ušlo u genetski kod. Ovi jadnici se ne usude donijeti niti jedan zakon koji nije kopija zakona koji stoje u većini zapadnjačkih država. Ne postoji ni trunke progresivnih ideja, ni trunke originalnosti, samo kopija i kopija i kopija zapadnjačke prosječnosti. Niti jedan zakon koji kaže – mi smo Hrvati, živimo u zemlji na jedinstvenoj lokaciji na planeti, ovo je najbolje za nas zato jer živimo ovdje i imamo takvu klimu i takve resurse i takav potencijal i razmišljamo svojom glavom. Ni malo originalne misli. Niti malo ideje. Pičke su to, svi odreda. Da ne spominjem da su se ionako zakoni davno prestali donositi u službi dobrobiti građana. Onaj kreten novi ministar zdravstva misli da je dim droga, a budaletine neobrazovane.