muzika.hr recenzija – Možete li podnijeti istinu?

0


Ocjena: 3,5/5

Drugom albumu Dječaka zvanom “Istina” prethodio je konstantan rast popularnosti njihovih videa na YouTubeu, a album se od svog nedavnog objavljivanja pokazao i kao neočekivani domaći diskografski hit (što god to značilo u ovim vremenima).

“Istina” je definitivno najzreliji uradak Dječaka dosada i mogao bi predstavljati njihov izlazak iz hip-hop undergrounda u kojem su zadnjih desetak godina marljivo brusili svoje rime, flowove i beatove.

I tako dok su TBF sa svojim recentnim uradcima čvrsto zaplovili mainstream vodama, jedan drugi bend iz Splita u ovom trenutku predstavlja najglasniji glas uličnih repera. Pritom Dječaci sebe nikad ne uzimaju toliko ozbiljno koliko TBF uzimaju sebe i u svojim najneozbiljnijim pjesmama. Dječaci su više na pola puta između spomenutog benda i Vatrogasaca.

Pored osnovnog trija Dječaka kojeg čine Vojko Vrućina, Ivo Sivo i Zondo, na albumu repaju i gostujući reperi/pridruženi članovi. Repa se preko kvalitetnih, do-it-yourself beatova koji su začinjeni mjestimičnim solažama na akustičnim ili električnim gitarama i sintisajzerima.

“Istinu” otvara naslovna stvar, uvrnuti kvazi-gangsta rap koji pored oldschool reperskog hvalisanja šalje otrovne strelice prema splitskom jet setu. Takvih stvari na albumu još je nekoliko, ali dobar dio popularnosti Dječaka temelji se na stvarima kao što su “Lovrinac“, “Dalmacija” i “Siromašan”.

Prva je zafrkantska pjesmica koja ipak teško može poslužiti za višekratnu upotrebu. Druga je jedna od najjačih stvari na albumu u kojoj sva tri glavna Dječaka iznose svoja opažanja i osjećaje vezane uz Split i Dalmaciju, što je dodatno začinjeno činjenicom da je jedan od njih u Splitu (dis)locirani Zagrepčanin.

Da nije završnog dijela pjesme u kojem se imitirajući Ibricu Jusića izruguju klišejima o Dalmaciji, pjesma bi bila izvrsna vizija ‘splitskog stanja uma’ za 2011. Ovako taj završni dio mijenja ugođaj cijele pjesme, a i od Ibrice se mogla naći bolja meta za pjevača izlizanih stihova ‘o srdeli ča pliva’. Također ruganje je suvišno pored “Evala” koja se cijela sastoji od nabrajanja dalmatinskih klišeja i fraza s glasom koji ovaj put imitira legendarnog Karla Bulića.

Ni Zagreb nije pošteđen. “ZGB” je rugalica sa zagrebačkim ‘gangstama’ i njihovim slengom, čiji je ironični efekt potpomognut glazbom u glamuroznom New York/Jay-Z stilu.

Siromašan” je naizgled urnebesno smiješna priča o studentskoj i post-studenskoj besparici, no zapravo se tu krije gorka istina o besperspektivnosti u koju se sunovratila generacija današnjih hrvatskih dvadeset-i-nešto-godišnjaka.

Na naslovnici albuma nalazi se tip s dva uzdignuta srednja prsta ispred kordona policije u Radićevoj ulici za vrijeme ovogodišnjih zagrebačkih prosvjeda. Unatoč takvoj provokativnoj naslovnici, Dječaci se ni u jednoj pjesmi direktno ne bave aktualnim društveno-političkim pitanjima. Njihov protest protiv situacije u kojoj se nalazimo vidljiv je upravo u stvarima poput “Siromašan“, odnosno u sarkazmu, cinizmu, pa i pesimizmu koji viri iz većine pjesama, a koji proizlaze iz svih negativnosti kojima smo u ovo vrijeme okruženi.

Jedina pjesma u kojoj su spustili svoj sarkastični gard nježna je i lijepa “Za bebu“. Moji favoriti su “Med” s odličnim opuštenim grooveom i uvrnuta “Janeway” koja nekoliko puta mijenja tempo pa završi u tehno ritmu. Pjesma opisuje san o savršenoj ženi-domini koja je opisana kao ‘kombinacija Kate Bush i Xene Ratnice’ – što je meni najdraža pop-kulturna referenca na albumu uz spominjanje starog Eastwoodova westerna “High Plains Drifter”.

U repanju Dječaka može se primijetiti da imaju vlastiti stil slaganja i isporuke rima. Također imaju dara za ubosti ubojiti stih. Na “Istini” su smanjili količinu repanja o nasilju, ‘kujama’ i sličnim stvarima preuzetim od američkih crnih repera, pa su na taj način postali još pristupačniji publici koja nije u hip-hop điru. Zbog svega nabrojanog za očekivati je da će njihova popularnost nastaviti rasti, što bi ih moglo dovesti do situacije u kojoj će morati odlučiti žele li se do kraja uozbiljiti ili nastaviti biti satirični underground reperi.