u iščekivanju
ispričavam se svima vama mamojebačima šta morate ovako dugo čekat da vas udrem u glavu sa optikom 2005. al mislim da će vam se čekanje isplatit. za otprilike 5 dana moći ćete stavit svoje šporke šape na još jedno zlodjelo dječaka. kao što vidite, veoma sam zadovoljan stanjem u kojem je pjesma trenutno, nadajmo se samo da je ledena mehanička duša sinoma neće previše ozljedit svojim ravnalima i šestarima u mixanju. napisa sam par rečenica o vlastitom viđenju ove prekrasne pjesme da u vama potaknem znatiželju prije nego ju stavimo na sajt.
ako dosad niste slušali solo stvari od drugog, to znači da ste u dubokim govnima. zašto?
zato jer će vas iduća stvar na prvo slušanje ostavit zabezeknutijeg nego kad te na zadnjem predavanju na faxu nekog blidog utorka kolega zapita koji ti je to kurac na majici i ti pogledas i shvatiš da cili dan hodaš okolo sa stvrdnutom spermom na majici.
za vrijeme drugog slušanja stakla na tvojoj retro letjelici su se odmaglila, bacaš zadnji pogled na siluetu planeta kojem ulijećeš u atmosferu, i pomalo nervozan jer ne znaš šta te dole čeka, a zvukovi se sklapaju u neki izbrazdani ritam, misliš da shvaćaš kako su se osjećali bijednici koji su istraživali amazonu. kvragu, taj drugi je stvarno neki močvarni tip. i sva ova isparavanja, pa jebemu, johnny blaze ne pljuje tolko magme. i sad ti je drago šta si povea geordija sa sobom jer onaj njegov vizir ne može nikakva optika sjebat.
na treće slušanje ti i geordi laforge stojite ispred nereda i general woo-a koji polako tonu u živi pijesak, a ruke i donja vilica su im iščupani. i ti stojiš onako blesav tamo, pružaš nekakav štapić prema njima nebi li ih spasija, pokušavaš im pomoć (ipak su jedni od osnivača scene), međutim, nemaju se čime uhvatit i jedino što možeš je ubost ih nenamjerno u oko ili nosnicu. kako ćeš se nakon ovog sranja vratit 1,2 1,2 yo yo jednodimenzionalnim rap pjesmama?
napokon jedna hrvatska pjesma koju jedva čekaš čut kad se vratiš prepušen doma, uđeš u sobu, staviš slušalice na glavu i legneš u krevet.