tbf, nigrutin, duje

sjebali smo se…

PART 1: tbf

Gripe…ogromne su, majke mi. na binu može stat cijela londonska simfonija plus bečki dječaci. a kad sa bine gledaš prema gore do zadnjih sjedalica, može ti se zamantat od veličine. i ako je zalazak sunca kao kad je nama bila tonska, popodnevno svjetlo sa ogromnih prozora na vrhu dvorane doda neku dramatičnu epsku carmina burana sranje nijansu. ali to nije bitno…tu je naš najdraži tonac valentino s kojim uvijek imamo srčan i topao odnos.

naime, drznuli smo se reći da se rađa slabije čuje na monitorima. valentino je odmah ugasio podlogu. uzeo je mikrofon…
VALENTINO(neurotično):”koga se to ne čuje?”.
IVO:”njega ovdi”.
VALENTINO: “njega? ti? uzmi mikrofon reci nešto”.
RAĐA: (nešto)
VALENTINO: “ako te se ne čuje odakle onda dolazi ovaj JEBENI GLAS?”
proba je bila gotova nakon dvije pjesme. popizdia je, ugasia sve i sjeo sa tolikom nervozom kao da drži cijeli svijet na ramenima i još ga mi neka zadnja neuka govna zajebavamo.

the ilko čulić nam je naredio da počnemo u 8 i 20, zato ne trebam ni govorit da na prvoj pjesmi nije bilo skoro nikoga, većinom naši poznanici. čua sam posli da su ivini starci bili u publici. mora da su bili ponosni reći “da, da, mi smo roditelji onoga tamo sa plaštom”. ja sam ima šešir i neku gay pimp košulju koju sam u veselom stanju kupio na ekskurziji. chozen je ima kravatu, znojnik (no homo) i svoju zlu nogu. rađa je rađa.

nastup je prošao ok. čulo nas se i razumilo sve, podloge su blistale, svježe očišćene u laboratoriju luke iz tbf-a. ljudi su čak aplaudirali. dj bronson je čeprkao za miksetom. do kralja ribara se napunilo malo i vidia sam neke 13-godišnjakinje u prvom redu. pomislia sam, nije li malo neprimjereno da 13-godišnje curice dolaze slušat likove kako repaju o kurvama i kreku? gdje ide ovaj svijet?

prepustili smo binu stillnesima i povukli se u bekstage pit na ilkov račun. bekstage je bio veliki hodnik sa svlačionicama koje su nam služile kao sobe, wc-om samo za izvođače i jednom besplatnom točionicom sa dvije hladne pipe pune tuborga. dok nije počea tbf, imali smo teško vrijeme sa dobivanjem pive. nismo mogli doći na red od gomile cvikatih novinara, glasnih debelih kurvi, proćelavih sijedih perverznjaka i ostalih ljudi sa akreditacijama i upitnim moralom.

ali u međuvremenu, predsjednik je preuzeo kontrolu nad situacijom. svojim autoritetnim lookom došao je do pozicije da uliva pivo kome on hoće…redar mu je pokušao reći da je upravo dobio naredbe da se treba ulivat samo ljudima sa band akreditacijama, ali predsjednik mu je strogo odvratio da treba ulivat točno onima kojima on kaže, čemu se redar potpuno pokorio. to je trebalo vidjet za povjerovat. neki tipovi su dobili na nagradnoj igri nekakvo druženje sa tbfom u bekstageu ali predsjednik je iz čiste zloće naredia redarima da ih ne puštaju unutra. došlo je do te točke da je u backstage ulazia isključivo onaj koga predsjednik pusti unutra. redari su se toliko zbunili da su čak tražili od saše iz tbfa da mu vide akreditaciju.

poslje su oko pive ostali samo najtvrđi. naprimjer mc najmanji pišo, koji je jedva vukao dršku da si utoči. nakon koncerta, ivo je prišao mladenu sa pričom da je plakao na “herojixe”, na što mu je predsjednik rekao da je pička. danijel simon je odavno izgubio svijest. dvorana se praznila, pričam sa ilkom čulićem, rađa mi trpa u bekpek tuborge koje smo ukrali iz reklamnog frižidera na bini. i sad sa 7 litara, krećemo se prema O’Hari a danijel simon zatvorenih očiju tetura sa zlom nogom i pivom koju drži horizontalno i proliva mu se, udara u zidove, kad ga neko pita nešto treba mu minuta za složit odgovor, uvijek isti: “kujo”.

nudimo vlasnika popaja pivom. čak mi se čini da je vlasnik popaja izaša iz popaja uzet topli u popaja, al nisam siguran zašto bi to radia. danijel simon je promočio aleksinu čarapu pivom, što joj nije dobro sjelo a marin rađa, naslonjen na tuđi auto mi stavlja bradu na rame, što je bilo dražesno od njega. niko se više ni ne sjeća da smo mi nešto nastupali negdje. kao i uvijek, pola sata u O’hari me potpuno otrijezni….svi ti znojni usamljeni ljudi šta se pokušavaju gibat prema buci koja izlazi iz nekih crnih kutija me uvijek nađu načina da me rastuže. u to vrijeme neki ogroman čovjek sa košuljom i pederušom povraća u more.

dan je. danijel simon dobiva svijest na skalama trećeg kata neke zgrade na općini. izlazi, čeka bus i ide kući.

PART 2: nigrutin & timbe

nalazimo se u 9 na maji gdje mc najmanji pišo mobitelom usnimava clip tipa bez noge kako gmiže po podu i gurka košaricu sa milostinjom. od tada, ništa zanimljivo osim vina se nije desilo sve dok se ajzak i timbe nisu popeli na stage u kocki. sranje je počelo odlično, razumilo ih se sve skoro. nigrutin ima veliku prisutnost na bini sa svoja 2 metra i orkovskim glasom, dok timbe drži drugu stranu na tom low key grimey sranju. u prvim redovima je oko nas plesala sonja i unosila mi se u facu sa nekim svojim vidi me kako retardirano plešem sranjem dok nije vidila da je ne jebem 2 posto pa se prebacila na danijela koji je popustia nakon 5 minuta i reka neka odjebe.

na stage se u dresu zvezde popeo božo bojnik iz spinuta, lik šta je bia snajper u ratu. stajao je u kutu iza ajzaka, malo plesao i nije nikom smetao. nakon toga se sonja popela na stage i počela se unosit timbeu čmarom po piši. nakon toga je na stageu na zvučnik sia neki livi lik. i onda se na stage popea još jedan tip koji je nigrutinu otea mikrofon i počea radit sranja. nije bilo nikakvih redara ni ništa, božo i onaj livi lik su urazumili lolu, vratili majk ajzaku koji je bacia mali freestyle dok je publika žviždala budaletini. vidilo se da je nigrutina i timbea izbacilo iz takta. tip se opet vratia na stage kao da ruku nigrutinu da se ispriča ali dobia je još gori žvižduk od publike. vratia se doli sa glupim pijanim samozadovoljnim smješkom kao da je upravo pobjedia wimbledon a ne usra koncert nekome.

timbe i ajzak su nastavili show, dok im nije dozlogrdio sonjin nakazni ples oko timbea pa su zamolili sve neka se maknu sa bine. sonja je protestirala, kao kakav je ovo način micat žensku sa stagea. livi lik šta je sidia na zvučniku je očito pomislio da ono maknite se sa stagea se ne misli na njega, jer je on poseban. zadera sam se iz publike neka se kreten odma makne, tip me pogledao, zaletia se i pokuša me udrit nogom u glavu. na nekom ua ua beng beng thug thug sranju.

otada mi se cijeli nastup zgadio od svih tih kretena šta ne daju ljudima (koji su prešli ko zna koliko kilometara da nastupaju u toj rupi od kluba) da izvedu svoje sranje, nego se moraju nametat kao da je njihov koncert. nemam pojma kuda i preko čega sam se spotica od tada, samo se sjećam da su pozdravili dječake na stageu, što je bilo vrlo ljepuškasto od njih.

u bekstageu nakon koncerta apsolutna psihodelija. nepregledna zadimljena hrpetina nepoznatih ljudi na nekom dostojevski sranju. pijani neugodni torcidaš po šesti put ponavlja da ga ajs podsjeća na njegovog prijatelja koji je u zatvoru. pokušali smo bar izmjenit koju riječ sa ajsom ali zajapureni torcidaš bi odmah počeo nešto protektivno i agresivno brljezgati i pjeniti na usta. sa druge strane ajsa se namjestio onaj tip šta je sjedio na zvučniku. upitah ga koji mu je kurac, šta maše nogama gore na nekom can-can sranju. počeo mi je objašnjavati nešto kao “udaria bi ja bilo koga da prikomkmkodsodsm…”, rečenica nije ni došla do kraja a već se rasplinula u neko pijano mrmljanje.

daleko s druge strane stola neki nepoznati lik nam je kroz maglu dovikivao nešto o našem nastupu na gripama ali se i on rasplinuo negdje. blizu njega je sjedio timbe kojega je sonja doslovno jahala. samo sam čuo jeke njenih nepovezanih teorija zavjere. timbeu i ajsu su lica bila na nekom šta je ovo ovdje vodite me nazad u srbiju sranju. kad je timbe pobjegao od sonje, počela je šapćat nekom liku do sebe, gledajući nas i upirući prstom u našem smjeru. načuo sam nešto šta je rekla i opsovao joj sve po spisku, onda je ona počela kričat da su dječaci svi pederi, da odma izvadim pišu da će me jebat, digla se i došla do mene, ja sam diga desnu nogu na nekom kurvo približi mi se udriću te nogom u glavu sranju. ne sjećam se točno šta je bilo, ali znam da je sonjina cipela završila na stolu. došli su redari i potjerali su nas sve van kluba.

čim smo izašli ispred kocke, neki tip je izletia od niotkud, preskočia priko zida dok su za njim letile 3 pune boce piva. za njim je potrčao neki velik momak umotan u hajdukov šal i vikao “možeš bit punker boli me kurac al četnik nemoš bit”. kasnije smo putem doma vidili tipa šta je bježao, sa mobitelom na uhu je dočekao auto prepuno nekih ćelavih mrgaša koji su užurbano izlazili i pitali ga ko ga je dirao dok je on pokazivao prema kocki. tamo se očito pripremao show za gledat al nam je stvarno bilo dosta sranja za taj dan.

PART 3: sveti duje

sutra ujutro smo udarili neku zdravu cjelodnevnu šetnju sa srbima, nelom, bronsonom, motherom iz one 2 manya. grad je bia prekrcat ljudima, kao i uvijek za svetog duju, možeš vidjet lica koja nikad ne izlaze u grad, ali za svetog duju moraju pokazat svoja velika ružna lica i povest svoju djecu da pokažu njihova mala ružna lica. timbe nam je priznao da je sretan šta je preživia sinoć. neki bezbrižni likovi su žonglirali na sustipanu. stabla i livada su bili zeleniji nego na maseovim spotovima ’99-te. neko ravno gore obiteljsko sranje.

ajs cijeli dan većinom nije pričao s nikim nego je šetao malo odvojeno od nas, gledajući more i povjetarac na nekom mladi werther sranju, što sam našao veoma neobičnim za čovjeka koji repa samo o rakiji, sarmi i pički. timbe je pak ispao dosta razgovorljiv i susretljiv lik.

kad je pala noć, nasred rive je svoj nastup počela cesaria evora, koju su doveli kao da pridonese zabavi na svetog duju, što je po meni bila totalna greška, jer njena muzika je više za doma puštat dok čistiš prašinu nego za gužvanje na rivi s babama koje srču sumnjivu pivu iz plastičnih čaša.

odbio sam ponudu mc najmanjeg piše da idemo kupit rakije, oteturao doma i bacio se na krevet.

….

eto to je moj opis prošlog dječačkog vikenda, znam da nije preoštrouman, niti hvata svu atmosferu događaja, ali nemam talenta ni volje za išta više od ovoga, hvala na čitanju