Svadbaš

Ko priča samnom, zna da sam u zadnjih mjesec dana nerijetko iskazivao svoje oduševljenje time što ću ić u na prvo vjenčanje u svome životu. Živo me zanimalo kakva se sve čuda odvijaju na tim vjenčanjima, je li zbilja sve tako lijepo ko u filmovima ili štoveć. Zapravo, više sam se uzbuđivao oko vjenčanja nego oko koncerta, prije kojeg sam čak uspio i odspavat u klubu na klupi, dok su neki reperi repali odmah do mene. Poklopilo se održavanje vjenčanja samo dan nakon koncerta u Karlovcu, pa sam samo produžio do Zagreba na vjenčanje. O je.

Dođemo ispred crkve, a tamo nasred ceste parkiran Lamborghini. Oke. Zanimljivo je bilo gledati tu proceduru u crkvi iz jednog drugog kuta kakvog nema u filmovima. Ko prvo, baš sam se iznenadio da nisam čuo uzdahe kad se pojavila mladenka, jer u filmovima uvijek ljudi uzdišu kad se pojavi, ko, mamojebači ne mogu vjerovati kako je lijepa, a tu ništa. A bila je ova mladenka lijepa baš, crkva dupkom puna, a niko joj nije uzdahnuo, baš sam se razočarao, možda se i ona jadna razočarala. Jebali ih ti filmovi lažni.

Nisu se čuli uzdasi, ali zato su se čule babe koje su sjedile sastrane i znale unaprijed svaku riječ koju će svećenik reći. Takvu publiku samo poželjeti možeš ako znaš da ne smiješ jebat nikad nikoga u životu ikad. Nije mi doduše jasno jel možeš napokon jebat kad dođeš u raj, jel ima toga u Bibliji? Dal te Bog napokon opskrbi nekim kurvama i linijama bijelog koje idu u beskonačnost? Ili si kao opet isponova mali papak kojemu je neugodno pričat s djevojčicama, i opet ti se dogodi sve ono zbog čega si uopće i odlučio postat svećenik? Nek mi neko to kaže. Navodno svaka ljudska misao i odgovor na svako pitanje ikad pišu u Bibliji, samo trebaš znat kako izvuć 5 nezgrapno prevedenih riječi van konteksta.

Osim starih baba, bilo je i par luđakinja od kojih ranih 40, koje se njišu na sve strane dok mole. One su bile glasnije i od baba, kao uživljene su, pa ono, Bog im pomogo. Ne znam ko je njih pozvao na vjenčanje, niko čini se. Al extremno su uživale s obzirom da svećenik baš i nije davao neku vanserijsku izvedbu. Bacao je te molitve uobičajenim monotonim flowom koji je mene vrlo uznojio, al jebiga, mora da Bog cijeni nezainteresiranost. U svakom slučaju, previše je bilo tih molitvi. Pa vječni grijeh, pa ovo, pa ono, pa patnja, pa tragedija, pa smiluj nam se gospodine jao nama. Pa jebote, vjenčanje je, ljudi bi se trebali veseliti, čemu uopće sve to, toliko nabijanje krivnje svima prisutnima? I onda na kraju svećenik kaže: “zabava je sada gotova, svi izađite iz crkve”. Čekaj, ša sam propustio, koja zabava?

Zapanjujuće jeste zapravo kolko ljudi uopće nemaju jebenog pojma ša bi trebali raditi na tom vjenčanju. Mislim, oke za mene koji sam nevjernik i nisam upoznat s procedurom, pa nisam nit molio nit išta, al oni su ponavljali te molitve za svećenikom, vjernici jel, a opet pojma nemaju. Bilo je malo se digni, pa sjedni, pa digni, pa sjedni, pa bilo je i klekni u jedan trenutak, neki kleknuli, mladenci kleče, al svi su ostali zbunjeni, oš kleknut il ne, pa se gledaju međusobno kao ša sad jebote, otkud sad ovo klečanje jebote, nismo obukli skupa odjela za vjenčanje pa da klečimo na drvenoj dasci. Pa svi škilje desno, pa gledaju ša babe rade, one su tu ko svaki dan, pa kao znaju najbolje, prati njih. A babe su ih zajebale, babe u totalnom neredu. Jedna kleči, jedna sjedi i njiše se, jedna diže ruke, jao nama. I tako stalno niko ne zna ša da radi, baš za mene zezanje pravo.

I onda ispovjedanje. Najednom sad otkantao svećenik mladence, i zaobiđe njih i ajde sad odriješujem grijehe svima. Zašto? Zato jer ja imam zdjelu s nedovoljno posoljenim čipsom u ruci, a ti nemaš. Ko nisu se mogli ispovjedit svaki dan u tjednu, nego evo ispovjedat će se na vjenčanju. Zgriješili su taman prije njega. Krivo su parkirali Lamborghinija. I vidiš stvorio se red ogroman ispred lika, a on drži zdjelu u ruci s onim hostijama. Nije bila velika zdjela, ali čini se da je bilo za sve. A u redu 90% žena. Pitam tetu pa kako to da su samo žene u tom redu, a ona mi kaže da muškarci misle da ne griješe. Ima možda tu dobru točku. Čipsa je bilo za sve, al vino nam nisu htjeli dati. Zašto smijemo na vjenčanju jest Isusovu hrskavu kožu, a ne smijemo mu pit krv? Samo je glavni svećenik smio pit krv. Jednostavno nije u redu. Čega se boje? Da će se svi nalit od jednog gutljaja i da će onda započet luda zabava u crkvi? Ša ne naprave bezalkoholno vino il neko sranje, sok od borovnice za Isusovu krv. Ili je Isusova krv jednostavno uvijek imala alkohola u sebi? Jel ga mora imat? Jel on volio pit? Treba provjerit i to u Bibliji. Sve piše tamo.

Oke, e dosad sam se samo čudio svim tim crkvenim procedurama, ali ono ša me je zbilja zanimalo jeste ša se odvija nakon toga. Vjenčanje bi se u teoriji trebalo održati samo jednom u životu, tako da znaš da to mora biti zabava na nekom extremnom sranju, na nekom van svemira sranju. Sve mi je bilo još zanimljivije time ša se to održavalo u Sheratonu, a to je nivo na koji nisam naviko, s obzirom da dolazim iz obitelji na rubu siromaštva, s kojom sam prvih svojih 20 godina proživio u podrumu od 40 kvadrata. Ovih dana, kad izlazimo, većinu vremena provodim na zidićima s bocama vina od 9 kn, tako da Sheraton je za mene jedan novi doživljaj. Jedini takav domjenak u mom životu koji bi se uopće mogao jedva porediti s ovime je bila cijela ona epizoda u kazalištu Gavella kad sam pio skupa vina i vikao Gibonniju da šiša.

I tako mi banemo u Sheraton, i odmah kao neko predvorje i navale na nas ljudi s pladnjevima, na njima svi tipovi sranja, a to vole zvati i aperitivima, i gledam ša ću, jebote, i maznem jedan Jack Daniels. Mhm kao mhm, dobro je. U najosnovnijem sastavu, došo sam tamo s mamom i bratom. Stari Zlatko je radije otišo pecat s nekim mutavcima koji kad ulove ribu, pošpricaju joj ranu da se ne inficira, i onda ju bace nazad u vodu, valjda za dobrobit ekosustava. Kakvo je to sranje? Kao mogu mučit ribu al ju ne mogu ubit? Jebeš ribe. Ispričavam se, digresija.

Stvar je u tome da kad smo mi ušli u to predvorje, shvatio sam da je mama Slavica, izuzev naravno mladenke, najljepša žena tamo (kao što se vrlo lijepo vidi na slici u kolumni “moja mama je ljepša od tvoje mame” koju sam usnimio prije nego smo krenuli na vjenčanje), i da se stari brkati političari ovo ono okreću za njom. Jebiga, nemamo baš para, ali zato nam je Bog dao stila. To mi nije baš bilo drago, jer Zlatka nije bilo, i ostalo je na meni i bratu da kontroliramo situaciju da se neki pijani brkonja ne zalijepi za nju. Zato sam svako malo morao dizat obrve i mahati šakom u svim smjerovima. Čisto prevencije radi. A i stavio sam svoje naočale da ih sve bolje imam na oku.

Svačemu sam se tamo čudio. Čudio sam se tome da jedem juhu u kruhu. Ono nemoš vjerovat, dobiješ kruh okrugli, i skineš gornji dio, i u njemu rupa i juha u rupi, prebolesno. Čudio sam se da na meniu piše da ću jest mlado janje. Jebote, kolko janje mora bit staro da prestane bit janje? Vjerojatno ne prestaro. Očekivao sam da će to mlado janje bit na nekom fetus sranju. Kad ga je donio konobar, pito sam ga da kolko je mlado to mlado janje? Odgovorio mi je da ne zna, da ga nije pitao. Ahahahahahahahaah ha ha, te šale. Moj tetak je po debljini kostiju zaključio da janje ima oko 2 mjeseca. Bio sam razočaran. A onda su mu jedan tetak i drugi tetak pojeli mozak.

Bilo je smješno kako 90% ljudi daje mladencima za dar nešto u kuverti. I tako vidiš kud svi tud i mali Simoni, i spremili su Zlatko i Slavica neš sitno para za to, kolko su si već mogli financijski dopustiti. I vidiš kako to uvijek ide, Slavica je naravno jedina zaboravila, da za predat pare u kuverti, moraš čak i imati jebenu kuvertu sa sobom. I eto idemo brat i ja do recepcije Sheratona, žicamo kuvertu, kao nije bilo uopće očito. I kakva je sad to ružna poslovna kuverta i još piše Sheraton, a svi drugi su imali neke fensi pozlaćene, morao sam uposlit malu djecu, male rođakinje, da crtaju nešto po njoj. Nemoš zamislit kakvi su sve tipovi sranja nacrtani na toj kuverti, pa čak se tu našla i moja glava s velikim ušima. Eto. Riješen problem.

Čudio sam se nekim tamburašima koji su nam došli svašta svirat, i svi su došli u pecaroškim gumenim čizmama. Onda sam se još više čudio kad im se na bini pridružio Mate Bulić i počeo pjevat svoje uspješnice. Živahan je taj Mate nema šta. Negdje u tom procesu se je cijeli plesni podij ispred Mate ispraznio, vjerojatno zato jer je došlo nekakvo sedmo jelo u nizu il neko takvo sranje, i ostao sam sam stajat ravno ispred njega na praznom plesnom podiju vičući mu ŠIŠAJ! Mislim da mu je bilo malo neugodno. Al vrlo je bezobzirno od svih ostalih ljudi u toj ogromnoj prostoriji da su ga tako odjebali, pa sam mu morao dat podršku.

Negdje iza toga se čak ukazao i Bandinjo, valjda je morao doć pozdravit glavešine, Todorića i slične. Zatim se približio mojoj mami i naklonio se, i već sam digo obrve i počeo mahat šakom iz daljine čim sam to vidio, al znaš, Bandinjo je zapravo dosta pristojan lik. Samo valjda skuplja svoje SDP glasove, šarmira i sranje. Mogu živjet s tim. Nije bilo potrebe za intervencijom. I tako. Mama se čudila kako sam zapravo dosta dobar, mislila je da ću bit sjebaniji kad počnem udarat po skupim vinima, i nisam radio previše sranja, osim ša sam vikao šišaj. Ne znam.

Zlatko nije uhvatio nijednu ribu haha. Sisatelj. A mogo je brojat godove na kostima mladog janjeta. Jebote, moram ić na još ovih vjenčanja. Rađa, pozovi me na svoje molim te.