prošli petak
prijateljica me pozvala da odem s njom pogledat nekakvu predstavu. budući da se poziv odigrao samo uru vremena prije same predstave bilo je očito da uskačem kao zamjena za nekog, al’ nije me bilo briga, bila je to prilika da prvi put u tisuću godina pohodim bilo kakvu vrstu kazališta.
u osnovnoj školi smo imali krasnu razrednicu koja nas je na silu tjerala da idemo u kazalište i zahvalan sam joj zbog toga, jer se kasnije ispostavilo da mogu na prste jedne ruke nabrojat samostalne odlaske. treba također uzeti u obzir da sam čitavu srednju bio udimljen i ustvari se ne sjećam nijednog od tih izleta, čak ni onog jednog (ili možda više njih) u gradsko kazalište mladih koji se vjerojatno dogodio par (ili više) godina nakon srednje.
e pa u ovom slučaju nekakva predstava je zapravo bila… ne znam što. nešto. nešto što je samo sebe nazvalo prvom porno komedijom u hrvatskoj. nakupina groznih šala, šala dostojnih hrvatskih sitcomova. ne, to nije dovoljna uvreda. degenerični um koji je kriv za scenarij nad lipom 36 će vjerojatno završit u manje vrućem dijelu pakla od zločinca koji je kriv za tekst ovog komada. ne znam šta mi je više ubilo ostatke ostataka tračaka nade u čovječanstvo, ta patetična, falša GMO zamjena za humor ili publika, koja je kao i uvijek, najviše nagrađivala najpredvidljivije od tih izlizanih pokušaja šale. došlo mi je da si skalpelom razrežem mošnju i u svakoj šaci polako gnječim po jedan vlastiti testis.
sreća da mi prijateljicu osim duhovitosti krasi i suosjećajnost pa se čitavo vrijeme ispričavala što me dovukla u takovu situaciju i zapravo smo većinu vremena smišljali način kako da napustimo dvoranu bez da izazivamo buku i privlačimo poglede. iako su dvije od glumica izgledale dovoljno dobro da ih povedem u razgledavanje zatvorenog lunaparka na kišni dan ili kakvog manjeg seoskog groblja (tojest uključim u bilo kakvu sličnu aktivnost koja nama romantičarima, zavodnicima i nenadjebivim ljubavnicima pada na pamet sama od sebe, takvi smo, tako dišemo) mozak se još jednom ispriječio na putu uklapanja u okolinu. u jednu ruku bilo mi je žao otić, jer je ona mala crna glumica bila presvježa i nebi mi smetalo da se jednom nađem u prigodi da provjerim njen irigacijski sustav, al’ kad dođe do toga da ćeš rađe vjenčat zubaricu i u prvoj bračnoj noći spavat s njenom najboljom prijateljicom i onda joj iduće jutro to priznat 5 minuta prije no što ti krene popravljat zub, nego slušat šta govore glumci na još jednom pogrebu hrvatskog humora, e onda je, prijatelji moji, vrijeme da se napusti sahrana.
večer je počela tako dobro, bio sam oduševljen što idem u kazalište i što se taj petak možda neću napit međutim kasnije su nam se pridružili prijatelj kojeg je poslodavac zajebao za pare i lik kojeg sam ranije tog dana upoznao, a koji je istog dana dobio otkaz i jedno je vodilo drugom i opet sam se vratio kući tek idućeg dana navečer.