johnny 3

0

bio je to doček nove godine u jednoj sumnjivoj birtiji u drnišu. pijana masa ljudi sa kriglama u rukama raskalašeno se gužvala i nadglašavala sa muzikom u skučenom, zadimljenom prostoru. nekoliko rupa od metaka još se prašilo iz stropa. nekoliko pepeljara je stalno bilo u zraku. johnny je uhvatio mjesto za jednim od par velikih drvenih stolova za kojim nije poznavao nikog osim tima, kojem je glava već satima bila u pijatu.

do tima je sjedio usamljen kostur ogrnut u plašt i pio svoje treće pivo koje mu se prolivalo kroz šuplju čeljust po stolu. kad je uhvatio johnnya kako ga promatra sa sažaljenjem, uzvratio mu je jedan tužan smješak, tužan koliko smješak bez lica tužan može biti, pognuo glavu i nastavio piti. tu je bio i jedan nepodnošljivo zaljubljen par, koji su, zagrljeni obraz uz obraz, govorili da im je ova beba kruna njihove ljubavi. i stvarno, johnny je tek tad primjetio bebu kako im leži na glavi i plače. za drugim krajem stola je jedan postariji bonvivan sa monoklom pušio skupe cigare i očaravao gospođice svojim stranim naglaskom. tvrdio je da u njegovoj domovini tijekom božićnih praznika i samo nebo uzme dva tjedna slobodno, tako da ta dva tjedna umjesto neba ostane samo bijela praznina. kad padne noć, zgrade, ulice, stabla i sve na zemlji se zamrači ali praznina na nebu ostane bijela, a kad zahladi, padaju bijele pahuljice ničega. s johnnyeve desne strane sjedio je mrk i brkat čovjek, vjerojatno ban mažuranić, koji cijelu večer nije prozborio ni riječi, nego je samo pio vino i par puta ljutito udario šakom o stol, izazivajući nervozu svih oko sebe.

oko pet ujutro, nešto je krenule krivo. dim cigareta koji je obavijao cijelu prostoriju postajao je toliko gust da su se ljudi jedva nazirali kroz njega. najčudnije je bilo šta je to jedino primjećivao johnny, svi ostali su se nastavili zabavljati. johnny se uznemireno osvrćao oko sebe. uskoro se nije vidjelo apsolutno ništa. dim ga je grizao za oči. više nije čuo nikoga. više nije bilo muzike. opipao je da tim više nije do njega. zazvao ga je. polako je ustao i rukama u dimu tražio bilo šta. zapeo je za nešto i pao. dim se razilazio. birtija je bila potpuno prazna.

johnny se nalazio pred velikim božićnim borom kojeg dosad nije ni primjetio. bio je ukrašen sa mnogo malih raznobojnih svjećica koje su bile tako programirane da se sve svjećice samo jedne boje skupa polako pale, a dok se polako gase, sve svjećice slijedeće boje već su se počele paliti. johnny je gledao crvene svjećice kako se polako pale. iza nje slijedile su zelene. johnny je ustao. narančaste svjećice. johnny se približi boru. ljubičaste svjećice. johnny ispruži ruku prema boru. nakon ljubičastih svjećica, duboko među granama bora upale se velike, hladne plave oči.