drugi

2

eto čitanje i slušanje ovog nedavnog magellanovog intervjua na hhunity-u me natjeralo da istresem malo reminiscencije i melankolije vezane uz razdoblje (koje moguće da je prošlo) a u kojem sam bio najčišće povezan s hip hopom. ja, nebu i batman 3000 išli smo u isti razred i počeli smo slušat rap intenzivnije u posljednjim razredima osnovne škole, da bi u srednjoj školi čak i precjednik postao entuzijastični kolekcionar svakakvih rap izdanja. tada je to već preraslo u pravi hobi i jednu od osnovnih zanimacija. sjećam se batmana 3000 u yankees kapi sa zlatnom wu tang naušnicom i širokim gaćama u koje su mogli stat precjednik, ac3pio i mladen iz tbfa skupa.

sjećam se kako smo u srednjoj čekali da dođe petak (ja sam bija jezična gimnazija, nebu opća, batman elektrotehnička, precjednik tehnička) pa da se nađemo i raspravljamo o albumima koje smo slušali, da razmijenimo kazete i cd-ove, sjećam se kako su mi kazete bile draže jer bih slušao album bez preskakanja i jer sam shvatio da albume koje imam na kazetama puno bolje poznajem nego ove na cd-ovima. a i nisu ljudi tada baš imali pržilice. sjećam se prvih pokušaja freestajla dok smo jedno ljetno jutro ja i vujo čekali precjednika da izađe. nismo mogli spojit više od 15 sekundi tad. sjećam se skica na papiru i sjećam se kako mi je nedavno temples of boom kad sam ga slušao zamirisao na sprejeve, one jeftine, dupli kolor ili kakoveć. sjećam se kako smo predkraj srednje svaki vikend išli na zvončac i sustipan, kako je freestajl postao obveza. sjećam se da je juri iz stillnessa, jednom bija s nama u cypheru na pola sata, i kako se cypher nastavio još satima nakon šta je otiša, a trajao je satima prije nego šta je doša. jer, kvragu hott dogg je sam moga stajlat satima. sjećam se da je zondo kad je doša iz zagreba odlazio s nama na fristajl i da nije bija ništa lošiji od nas. žao mi je šta nisam bija tu kad je rađa bacija legendarni bounce freestajl, al bija sam tu kad je papi betlao s nikolom iz edip mamua pa je nikola reka da neće više nikad freestajlat.

nekako sam se prominija s vremenom i nisam se mogao pomirit s tim da mi je freestajl 2 stepenice lošiji od textova koje pišem. u početku, sjećam se, snimija bi pjesmu i uopće ne bih ispravljao djelove koji su bili loši… s vremenom sam valjda postao perfekcionist, i pažljiviji u odabiru textova za snimanje kao i kod samog snimanja i aranžmana pjesama. freestajl bez puncheva nije me više zanimao a i vojko se pretvorija u čudovište kraj kojeg nije bilo lako stajlat jel bi te ubija u pojam. do dan danas nisam doživija da je neko stajla do vojka i da su bili na istoj razini. možda jedino vroči pes u svojim slavnim danima.

mislim da sam se posljednji put osjećao kao mc dok sam koristio ime mc preko beata. nakon toga sam se jednostavno pretvorio u svoj glas i potpuno mi je svejedno kako me neko zove. oznaka mc za mene trenutno predstavlja ograničavanje i sužavanje sebe na određeni pojam. rap kao rap je poprilično zadrt. uživam u glazbi svakakve boje i oblika. radim sa glasom ono što mogu i volim. vidiš, neki od nas mogu fristajlat, ali to ne žele. ko zna šta im može ispast iz glave.