Docimer i kratka zgoda
Ova kolumna u sebi sadrži par činjenica o mom novom docimeru (čovo koji živi u sobi do mene i s njim djelim kupaonicu) + jedna mala zgoda koja se dogodila prije nego sma ovo počeo pisat. Zgoda uključuje moj noćni stolić, dvije žarulje, kantu za smeće, i jednu čarapu. Čitaj uključeno.
– moj novi docimer je visok, ćelav lik
– vidio sam ga 3 puta u životu, 2 puta popodne, jednom u 8 navečer
– sva 3 puta je bio u pidžami
– svaki put kad prođem pored vrata njegove sobe, u bilo koje doba dana, čuje se neki sportski komentator kako komentira utakmicu
– taj komentator gotovo uvijek komentira na njemačkom
– izuzetak je kad sam čuo iz njegove sobe stenjanje iz nekog jugoslavenskog filma za koji postoji velika mogućnost da u njemu glumi Anica Dobra (veliko gore ovom prilikom za tu kuju)
– otkad je došo moj novi docimer, kupaonica nam smrdi na noge
to je par činjenica o mom novom docimeru, a sada kratka zgoda.
Imam jedan noćni stolić koji u sebi ima mjesto za žarulju, i onda kad to upališ, relativno sexy svijetlo obasja moju sobu. Kuje to vole. Čini se da njegova tehnologija na koju se zašarafi žarulja ima neke nedostatke. Svaki put kad crkne žarulja u njemu, iskoči osigurač i sve ostane bez struje. Mislim da to baš nije zdravo za ovaj komp.
Jučer mi se to dogodilo, pa sam danas odlučio promjenit žarulju u neku novu i mamojebeno svježu, u nadi da osigurač neće puknut van kad ona crkne. Kupio sam neku lijepu okruglu, volim okrugle stvari. Krenuo sam ju ubacit tamo, kad ono, prevelika je za taj mamojebeni otvor! Razočarano sam odbacio obje žarulje u kantu za smeće. Jedna je promašila kantu i razbila se na podu.
Pošto nemam onu neku lopaticu i malu metlu s čim se čiste te stvari, odlučio sma to pokupit svojim rukama. Porezao sam ruke. Onda sam uzeo jednu čarapu i pokupio te male komadiće stakla čarapom. Mislim da ju neću oblačit sutra.
Da ne zaboravim, kako svi rade sad svoje solo pjesme, radim i ja. Jučer sam napisao tekst za pop megahit posvećen jednom i jedinom – Ericu Cantoni. Cantona je kralj.
*** Za vrijeme pisanja ovog teksta pisac je kopao nos, iskopao je lijep plosnati tvrdi babač. Pola navedenog babača mu je ispalo u tastaturu gdje se sada on i nalazi, između broja 7 i broja 8. ***