amerika

u utorak 11. ožujka 1958. dan je počeo kao i svi drugi na vojnom aerodromu u blizini granice s georgiom. kapetan carl keller, glavni pilot, kapetan charles woodroff, pomoćni pilot, i kapetan bruce culca, navigator, poletjeli su točno u 16 sati u zadanom smjeru. poznavali su bombarder B-47 kao svoj džep i dobro su znali što nose sa sobom: ispod bombarderova produženog trupa visjela je atomska bomba, nešto manja od one bačene 1945. na hirošimu.

deset minuta poslije uzlijetanja, na 5000 metara visine, keller je pregledao uređaje koji su kontrolirali smrtonosni tovar. odjednom se na komandnoj ploči upalila crvena žaruljica, upozorivši da nešto nije u redu. navigator culca ustao je sa svog sjedala i krenuo pogledati kakav je kvar posrijedi. išao je četveronoške uskim hodnikom prema bombarderovom repu, dok su keller i woodroff usmjerili zrakoplov prema oceanu, kako bi bombu – budu li primorani – izbacili u more.

ubrzo se culca vratio: – ”prase” se klima. može se svaki čas otkvačiti. idem natrag, pokušat ću popraviti ili učvrstiti mehanizam koji drži bombu. ponovno je otpuzao prema repu.

prošla je jedna minuta, dolje pod njima je još uvijek promicalo prostranstvo južne karoline, s naseljima i farmama, cestama, rijekama, mostovima. onda je odjednom avion zadrhtao, pojurio uvis, a zatim se sekundu poslije ustremio prema dolje…

• pogledao sam kontrolne uređaje i u tom se trenutku avion nagnuo na lijevo krilo -ispričao je charles woodroff novinarima deset godina poslije.

• tada sam pogledao dolje, na zemlju. valovi dima širili su se prema bombarderu. odmah sam shvatio da se dogodilo nemoguće: naš je bombarder izgubio svoje ”prase”. atomska bomba pala je na nastanjeno područje.

u međuvremenu su se vrata na donjem dijelu trupa otvorila sama i kroz njih je ispala bomba, a zračna struja je povukla i navigatora. noge su mu već bile ispale iz aviona te se u posljednji čas uspio uhvatiti za rub otvora. zapravo pomogla su mu vrata jer čim je bomba ispala, vrata su se sklopila i stegla ga oko pojasa, tako da je bio ukliješten na visini od 5000 metara. grčevito držeći se rukama za rubove otvora, snažnim trzajima tijela uspio je uvući se u trup.

iz baze su im javili da nastave letjeti u velikim krugovima u predjelu u kojem se dogodio incident.

• obavijest , neslužbena obavijest za posadu B-47. ‘stvar’ je pala pokraj jednog motela, osam kilometara od glavne ceste. čini se da razaranja nisu velika. gotovo.

poslije dva sata doznali su da se nije dogodilo ono najgore: bomba je bila tako podešena da se nuklearni materijal nije aktivirao, explodirao je samo klasični explozivni materijal, a bomba je još i pala u neku baru, što je dodatno smanjilo opseg explozije. poginulih nije bilo, nekoliko ljudi je teže ranjeno. srušen je jedan motel pokraj sporedne ceste i nekoliko obližnjih kuća na rijetko nastanjenom području blizu florencea.

trojka iz B-47 više nikada nije poletjela na sličan zadatak. woodroff je 1960. izišao iz ratnog zrakoplovstva, ali mu je i dalje bilo zabranjeno da govori o bilo čemu u vezi s događajem. kad je prošlo vrijeme određeno za čuvanje tajne, sjeo je u automobil i odvezao se na mjesto gdje je dvanaest godina prije pala bomba. ondje više nije bilo nikakvih tragova. obitelj craig, kojoj je bomba srušila motel, izgradila je novu zgradu – novcem od odštete.