99 problema

razmišljao sam o nečemu maloprije. ta neka društvena osuda osobe koja je drugu ”ostavila” preko poruke umjesto da joj lošu vijest kaže u lice mi je malo neshvatljiva. ne pričam o višegodišnjim vezama, uviđam zašto bi se takav kraj u tom slučaju mogao nazvat pogrešnim, sebičnim, nekulturnim ili ponižavajućim. doduše, u takvim vezama se kraj najčešće već duže nazire i meni osobno i ne bi bilo neke razlike na koji način će osoba izabrat da egzekucionira tu vezu. u spomenutom slučaju vidim i razumijem zašto bi ostali ljudi mogli imat stajalište koje se razlikuje od mog. međutim, kod ovih kratkotrajnijih druženja mi stvarno nije jasno zašto bi ja to trebao htjeti gledat facu osobe koja mi donosi nimalo laskajuću vijest. u oba slučaja mi ne odgovara što osoba govori, samo sam ovako lišen nepotrebnog gledanja u glupavu fačicu osobe koja pokušava nać što bezbolniju i što realnije zvučajuću izjavu. i baš je to slučaj kojeg društvenim konsenzusom etiketiramo kao pogrešnog.
ne vidim uopće koja bi bila priroda moje motivacije za sudjelovanjem u uprizorenju tog čina osim seksualne.
kao znam da odlaziš, al’ ta bol koju osjećam zbog nepoklapanja tvojih i mojih planova bi se u velikoj mjeri ublažila kad bi ga još jednom primila u svoju vaginu. ili anusić. ili usta. ne moraš se čak ni choke-at na njemu onako da ti okice zasuze, možeš samo otvorit usta i mlatarat njime po unutrašnjim stranama obraza, pa znaš kako je meni lako svršit. ne mislim na onaj put kad te zabolila vilica jer si ga morala pušit 37 minuta, taj put sam bio stvarno pijan, ispričao sam se već zbog toga. stvarno smo podijelili neka od ljepših vremena zajedno, nismo li?