Kolumne

evo sitno nešto, sastavak malen, flashback točnije, za sve vas šta dolazite na stranicu, da se upoznate malo s nekim događajima koji su dio nas, dio našeg glazbenog oblikovanja. pričam o nekakvoj rap triviji za fanove ili štaveć…
bilo je to nazad u danu. imali smo 15 godina i tad smo još uvijek u grupi bili ja, nebu i predsjednik. grupa je imala glupo ime. gluplje nego dječaci. već tad bilo je sasvim jasno da nismo ni izbliza tip prosječnog rap benda za tvoju policu s abecedno poredanim cedeovima.
Continue reading →

Bengali u subotu, no evo neke stvari koje sam otkrio u nedjelju zbog mojeg još jednog gubitka pamćenja. Prvo mi se tokom dana javi kuja koja me optuži da sam ju tako snažno ugrizo za obraz dan prije da se ne može ni nasmijat da ju ne zaboli. A jebiga, čuj, ne sjećam se baš toga, pa ono, viš, ša ćeš… Kasnije jučer, Drugi me obavijesti da sam vikao Saši iz TBF-a na uho da mu moramo svirat na vjenčanju. A čuj, sad, ne znam, ne sjećam se, ono, viš, jebiga, uh… Da nebi sve ostalo na tome, na kraju me optuže da sam se družio s nekom “krezubom kujom”. E pa sad, čuj. Ko prvo, ne sjećam se. Ko drugo, mislim kako misliš da se može jedan mladi nevini nježni cvijetak osjećat ako ga zoveš “krezubom kujom”? Uopće ne vjerujem ovim stvarima koje mi pričaju. Mislim, oni mogu izmislit biloša i reć da sam to radio na račun mog gubitka pamćenja. I sad bi ja trebao vjerovat svačemu? E PA NE MOŽE TAKO!

Neugodno je kad ono, neko opere školjku Domestosom. Neću ulazit u to ko je opro školjku Domestosom. Al neugodno je jer ja to ne znam. I onda dođem uzet piš, i stanem, izvadim pišu, pustim piš da ide i onda. Onaj neki odvratni miris kemikalije, sve mi napada nosnice, osjećam kako mi pucketaju mali mjehurići kemikalija i pišake u nosnicama, baš su pomješani zajedno, udružili su se i napadaju moje nosnice. Baš je neugodno.

ivana gavrilovića upoznao sam krajem 2004. godine. bradat i dugokos, izgledao je starije od onoga što je njegov datum rođenja pokušavao pokazat. nakon rada u videoteci, upisao je ekonomski fakultet u splitu gdje sam ga i sreo dok je na hodniku prepričavao TEAM AMERICA i glasno se smijao.
sad kad se sjetim, shvaćam da se ivan gavrilović smijao od srca čak i kad šala nebi bila posebno dobra (smijeha vrijedna). usput, na ovom mjestu ovdje, valjalo bi pripomenuti i da je ivan gavrilović ovisnik o kompjuterskim igrama.
Continue reading →

sjebali smo se…
Continue reading →

Dobio sam sjećanje. Bio je dan. Nalazio sam se u nekom stubištu na trećem katu neke zgrade kod općine. Ušo sam u bus i ošo doma. Zaš sam bio tamo? Ne znam. Nisam ležo na podu ni niš. Jednostavno sam stajao u tom stubištu pored nekog prozora. Otprilike od sredine TBFovog nastupa do tog osvješćenja u stubištu ne sjećam se ničega. Samo sam to eto htio napisat, benganje je bilo grandiozno. Vojko će napisat kolumnu o svim tim sranjima. I naučio sam Sašu vezat kravatu na dupli čvor yo

uglavnom, stoje 4 dječaka u zondovoj koljevci i špica mi šalje poruku da oće da gostujem na nekoj stvari na novom albumu i da provjerim mail da sam dobia beat. downloada sam beat, snimio sam vers iz glave odmah i odmah mu ga poslao. špica me više nije htio na albumu. “vrućina, nemoj se ljutit ali tebi je sve sprdnja…”
Continue reading →

Mogao bih reć, a vjerojatno bi se i mnogi od vas koji dolazite ovdje mogli složit, dječaci nisu tvoj obični prosječni hip hop demo bend. Jer objasni ti meni ovo, koji demo bend dobiva ovakve poruke od svojih obožavateljica? Neko nek mi objasni, zbilja bi mi bilo drago. Da citiram. “o da mi te sada vidjet kako ideš u menzu sa pitanjem u očima….hoće li ući na ovoj stanici…da nije iza ovog kantuna“. Treba li meni policijska zaštita? “opet ćeš se slomit i opet ćeš pišat u vlastiti gips“. Treba li mi da joj sudski zabrane približavanje na 400 metara? “rađa gledaj prijatelja kroz sedam dana kako si sam puca u glavu i radi sve ono što je mislio da mene tjera“. Treba li mi pištolj? “dolazim ti na vrata“…

Razmišljao sam sad dok sam se vraćao s wc papirom iz dućana. Jednog dana kad ću imat sina, on će bit moj mali eksperiment. Sve ću mu govorit naopako. Tipa, govorit ću mu stvari kao – kad ideš preko ceste, prvo pogledaj desno, a onda lijevo. I takve stvari znaš. Skroz će ispast zanimljiv. Djevojčice će ga voljet. Jučer sam sam shvatio da bi uzeo svoje cigarillose preko djevojke svaki dan.
Seru mi da smrde i sranje. Glupe kuje.

“Rugali se iza Vida Trdaka ljudi bataljonskom zidaru Viktoru, koji je dobio od gospodina majora dopust jedino pod tim uslovom da pođe kući i da ustrijeli ženu kao kuju, jer ga je ona na najpodliji način prevarila sa starim mlinarom (dok je on ovdje na fronti krvario, ostavila je žena kuću i preselila se na mlin), pa se eto Viktor vraća natrag bez rezultata!
Continue reading →

ono šta se većina vas vjerojatno sad pita, jest; pa koji kurac ovaj dječak ima išta zanimljivo reć o svom vrtu. možda ćete bit u pravu, ali u krajnju ruku baš me briga. ionako rijetki pamte više od 5 kolumni na ovom dječačkom sajtu, a objavljeno ih je već popriličan broj. kvraigu, ovo je izazov. da vidim mogu li napisat išta zanimljivo vezano za moj vrt. eh.
Continue reading →

Golem, naš povremeni dopisnik iz Zadra, nam šalje ovu sliku. To su 3 zadarske obožavateljice koje su poželjele mahnuti svekolikom čitateljstvu dječaka. Ispunjavamo im želju. Klikni na njih za duplo više zabave

to sam ja, vojko. sanja sam ovo neko sranje jutros, dojmilo me, zapisa sam ga u notepad detaljno kako je bilo, nema smisla puno al eto ko oće čitat neka čita…
Continue reading →

izađem na balkon jutros, da udahnem zrak, divan dan, povici djece šta se vraćaju iz škole, ljudi vode pse, nebo kao u reklamama, sve 5…
pred kućom u božanski čistoj bijeloj košuljici, onako kul izblijedjelim rebama i odgovarajućim cipelama, stoji predsjednik. zamjećujem slightly gay torbu što je u nemarnoj poštarskoj maniri predsjednik nosi za vrijeme ispunjavanja svojih dužnosti. neprobojno crne očale što krase lice spinutskog zeusa odaju ga kao jednog od većih nedavača jeba.
– o gdje li ćeš igore ponosni – onako zijevajući zatulim s balkona.
– na fesb. natjecanje u bacanju aviona od papira – u žurbi mi odgovori predsjednik trenutak prije nego ga je pokupio crveni auto s krovom na rasklapanje.
svašta.

Najnovije u gay klubovima. Japanski transvestiti prihvaćaju hip hop modu i dižu ju na sasvim nove razine s ovim majicama/haljinama i sranje. Provjeri ovo
Continue reading →