Samo je Izabela još tu, grčevito uhvaćena za posljednje uže svjetlosti, ali i nju ono već vuče u dramu večeri koja nikada nije bila drama a drama je samo zato što znamo da se zove prolaznost.
Tek kad smo saznali da moramo umrijeti, i zato što to znamo, pretvorila se idila u dramu, krug u koplje, bivanje u prolaznost i uzvik u strah, a strah u osudu.
Continue reading
Kako je moje slabo pamćenje zajebana stvar. Baš sam htio napisat malu kolumnu o tome kako ću napisat pjesmu o svakoj ženi koja će me jebat u idućih par mjeseci, i kako će svaka završit na albumu, ali onda sam se sjetio da sam se kastrirao neku noć između Božića i Nove godine. Viš već sam to smetnuo s uma. Bilo je to vrlo depresivno razdoblje za mene, i našao sma da su žene glavni razlog za to, i ni lijevo ni desno, dogodilo se nekako u afektu. Valjda mi se činilo u tom trenutku kao najučinkovitije rješenje za moje probleme, ne znam više, možda bolje da sam pojeo nešto čokolade… hm, nekako mi je sad malo neugodno pisat o tome, al nek se zna jebeš ga. Nemam više problema sa ženama, neću više pisat emo pjesme, neću bit više emo reper, i mogu se u potpunosti fokusirati na ovu tvrdu rep igru i izradu albuma. Sad sam prvi eunuh reper, i najozbiljnije mislim kad kažem, nemoš se više nikad jebat samnom. Nikad nisam bio sretniji.
Dok sam se zezao na novu godinu, ovaj žohić je preminuo na podu moje kupaonice. Kako znam? Jer ga nije bilo kad sam odlazio, a kad sam se vratio evo njega kraj školjke izvaljen na leđa baca zadnje izdisaje. Ne znam zašto mu fali noga i pol, nisam ga dirao. Čini se da je novogodišnja zabava otišla van kontrole.
rekla je da ide na ručak kod tete mimi.
poklopim slušalicu, naslonim glavu na ruke i puhnem kroz zube. kod tete mimi?
mogla je barem izmislit neko normalnije ime. kvragu, i fanta je normalnije ime od TETA MIMI. pa nismo u crtiću. damn.
Continue reading
Ako se pitaš kako je prošao prvi splitski samostalni koncert dječaka u ponedjeljak u Quasimodu. Klub je bio pun, sranje je bilo grubo, a evo i Vojko je završio na sisi.
Nedjelja je, koncert je bio u petak. Bole me ruke i noge, još uvijek nemam glasa koji sam izgubio valjda jer sam se previše derao, mogu sad samo šaptati. Nadam se jebote da će mi se glas vratiti do četvrtka kad imamo nastup u Zagrebu, jer inače će bit zajebano.
Continue reading
Znači sjednem u menzu na ekonomiji jest hranu, nasuprot neke dvije debele studentice koje pričaju o trećoj koja ima novog momka svako malo, ali svakog odjebe nakon mjesec dana, jer nije “savršen”. Dio razgovora je išo nekako ovako.
– “Pa kako je Tomu ostavila? Pa on je visok, crn, dobar, sportaš. Kako to može?”
– “Kako može tražiti savršenog? Neće nikad nać nekog koji je savršen.”
– “Pa dobro šta je ostavila onog jednog, jer je pušio travu.”
– “Da, to shvaćam.”
– “Ali Tomu koji je lijep i pametan i sportaš?”
– “E ne znam.”
Kad sam završio s jelom, digo sam se i rekao, “Hvala djevojke, bilo je vrlo zanimljivo” i otišo ostavit pladanj tamo di se ostavljaju pladnjevi.
Znači ovo je već zbilja previše. Prije tjedan dana smo bili vani i već je zora svitala, i jedna djevojka nam je dala 200 kn da nastavimo pit, i drugi dan kad sam se probudio, mislio sam da sam izgubio naočale, ali nisam, pronašao sam ih u džepu jakne potrganih okvira. I aj dobro, ne znam kako se to dogodilo, al dao sam 48 kn za te nove iste socijalne okvire. I ša sam naučio iz toga? Očito ništa, jer evo gledam sad di su mi naočale i nema ih nigdje, a izašao sam u subotu s njima u džepu. Većine večeri se ne sjećam, probudio sam se u odjeći, sendvič je bio na podu i bio sam očito uzeo samo jedan griz prije nego sam zaspo. I nema mi naočala nigdje. Morat ću sad radit stakla iznova.
Vjerojatno se svakome ovo događa ko ima ICQ, al sad sam se vratio izvana i upalim ICQ i dočeka me 19 ludih rusa i ruskinja koji mi se zahvaljuju i viču da obožavaju Hrvatsku, ko da sam ja odigro jebenu utakmicu. Eto, a da smo izgubili, englezi mi se ne bi zahvaljivali. E rusi, braćo naša mila slavenska.
marina iz pjesme mi je poslala poruku sa slikom srca od oblaka, odgovorio sam joj porukom koju sam napisao guzicom. jesi li ikad probala istipkat poruku guzicom? sranje je nepredvidljivo.
eto ša je gore.
vagao se jučer. težim 98 kg. mislim, težim ja mnogočemu ali moja masa na planeti zemlji iznosi 98 kila. još 2 kile i najzgodniji sam službeno debeli čovjek na gore spomenutoj kugli. al ženama ne smeta. pogotovo onoj mili horvat.
Continue reading
Statistički podaci pokazuju da u 4 godine, koliko živim u Splitu, nisam uspio s niti jednom djevojkom ući u bilo kakav oblik veze. Isti podaci navode da me je njih 5 obavještavalo preko sms-a, a i drugim komunikacijskim kanalima, o tako prijetećem kašnjenju njihovog menstrualnog ciklusa. Svakog puta, pa evo i danas, uslijedilo je razočarenje. Danas mi je falila samo jedna crta na testu. Ali jednog od ovih dana, kažem ti sine, jednog od ovih dana…
