Smrt u Bosni
Bili smo na malom izletu u BiH, i od svih izleta u tamo dosad, ovaj je definitivno bio najpozitivnije iskustvo, i zato zaslužuje da iscijedim jednu kolumnu iz svojih sjećanja. No nije sve bilo breskve i krema. Naime, neka 3 tjedna prije održavanja koncerata, dobio sam prijeteći mail od nekog ko potpisuje svoj mail sa “ultras starmo”, da se nikako ne smijem pojaviti u Mostaru, jer nisam dobrodošao u “njihovom gradu”, i da ako dođem, da ću toliko najebat da se više nikad neću usudit ići preko granice. Ne znam nikoga iz Mostara niti sam ikad bio tamo, tako da dosta je retardirano da me neko tamo mrzi zbog ničega ša sam mu u životu učinio, i s obzirom na posjećenost koncerta u Mostaru, smješno je da me neko tamo smatra vrijednim jedne ozbiljne prijetnje. Razlog u mailu nije bio naveden, ali nije ni bitno, nisam ga ni tražio, niti sam odgovarao. I jebiga, morao sam ići jer ne smiješ nikada dopustiti da ti tuđa mržnja kontrolira život.
Continue reading
mrtve bebe
29.10.2009. zračni jastuk u autu ubio 2-godišnjaka
27.10. ubio je ivanu, njenu bebu i mene…
17.10. preko bebe projurio vlak!
12.10. bebi u nesreći pukla lubanja
3.10. teta iz pakla – silovala 30 beba u vrtiću u britaniji i to snimala da zadivi svog perverznog ljubavnika
2.10. pomozite bebi koja se rodila bez očiju…
30.9. auto pregazio 3-godišnjaka
20.9. poginuli dječak (2), tata i baka…
3.8. beba ostala bez oba bubrega
19.7. bebu spasile od smrti reanimirajući je 5 minuta
13.7. pas izgrizao glavu i ruke djevojčici(3)
3.7. ispred kuće se utopio dječak (3)
10.6. zagreb: mrtvu bebu našli u vrećici
Continue reading
Ćaćovača, babe i baboljub
U subotu smo imali koncert, ali došli smo dan ranije u Zagreb i pošteno se zapili. Počeo sam na koncertu prepričavat ovaj veleban događaj, ali Ivo me prekinuo rekavši da presporo pričam, i bogme bio je u pravu. Zato evo ga ovdje, pročitaj kako nam je bilo u petak na najboljoj vožnji tramvajem ikad. Continue reading
nevolja
Planirao sam napisat kolumnu prije tjedan-dva o jednom od najgorih tjedana u recentnom sjećanju kada sam doživio gadan stres sa diplomskim jer mi je izgledalo ko da neću uspjet zbog administrativnog zapleta, i počeo me je bolit zub, i onda mi je crkla pumpa za vodu na skuteru, i istrošili se stražnji diskovi i na to sam morao potrošit pola para koje sam zaradio radeći reportaže za vip, i onda sam išo kod zubarice i na stolici sam dobio migrenu, i onda sam se vozio od škvera do pujanki gledajući na jedno oko dok mi je curila slina iz ustiju, i onda sam pljunuo i pogodio ravno na tenisicu u rupice, i onda mi je to smočilo čarapu, i uglavnom bilo je sve dosta sjebano. Ali drago mi je da nisam napiso kolumnu o tome jer ispalo je da može i dosta gore od toga.
Continue reading
predugo za status
5:24 je ujutro, još je noć. Ne spavam. Radim diplomski cijelu noć. Pijem puno vode. Pišalo mi se pun kurac. Cimer je u kupaoni, diže se rano. Izašao sam van na svjež zrak popišat se u nečiji vrt. Dugo je trajalo, bio je predobar osjećaj. Vratio sam se. U kurcu mi je ovo pisat jer tipkam, a nisam stigo oprat ruke jer ne mogu u kupaonu. Nisam ih popišao doduše. Stavio sam ove debele žene haha
Idem napravit kavu.
stavko stajalište 2
diva is a female version of a hustla… je moj kurac – ispljunuo je komad duhana za žvakanje stavko stajalište, lašteći svoj šljem iz jednog od ratova. umoran sam više od svih ovih trijemskih majmuna šta prisvajaju našu božansku kulturu i pretvaraju ju u nešto prljavo, nešto blatnjavo što pleše ispod sunca glasajući se životinjski.
zna se šta je diva, i to bome nema nikakve veze s ikakvom vrstom haslanja, mutljarenja ni obrtanja krvave kešovine.
zvjerkajući pogledom oko kuće, očigledno prateći nešto nama nevidljivo, nadodao je: beyonce-in svodnik ne radi dobar posao, neko treba reći toj kuji da začepi.
sveti gral
krv mi curi iz nosa. često. vjerojatno češće nego što ženama u posjet navraća krvava marija.
skoro svaka osoba u mom dosadašnjem životu (iliti VOŽNJI po velikom bill hicksu) sugerirala mi je u takvim trenutcima da nagnem glavu u nazad. sumnjam da je itko od njih imao pojma o čemu priča, doduše. sumnjam da je itko od njih osjetio kako je to kad ti se vlastita krv slijeva niz grlo u želudac. i nije toliko stvar u okusu krvi, okus ni ne osjećaš, koliko u samoj metafori, ideji da jedeš sam sebe, da se hraniš samim sobom.