Vojko Vrućina

crte svjetla između škura su joj otvorile oči. zijevajući se okrenula i s druge strane kreveta ugledala njegova leđa. nogama je pronašla papuče pod krevetom, odvukla se u wc i zatvorila vrata za sobom. za dvije minute, iza zatvorenih vrata je zagrgljao zvuk vodokotlića. vratila se u sobu i umjesto muža pronašla gomilu kovanica u istom spavaćem položaju. par trenutaka je tako stajala bez riječi dok nije vrisnula svim vratnim žilama. glas joj se naglo produbio u životinjski urlik i glava joj je eksplodirala u hrpu kovanica.
Continue reading →

stojim sinoć ispred popaja čekam topli i neki mladi momak mi priđe i zatraži da mu se potpišem na jaketu. prvo sam ga upozorio na to da ću mu uništit jaketu ali ga nije bilo briga. bacio sam mu jedan školski ‘vojko’ na lijevom rukavu i zahvalio na podršci.

jutros sam napisao pjesmu o nožu, ako oćeš pročitat klikni na read more
Continue reading →

moja srednja škola se nalazila odmah pokraj pazara. na velikom odmoru, tip šta je sidia ispred mene, kupia je na pazaru jedno jaje. donia ga je u razred i tvrdio nam svima da se sirovo jaje ne može zgnječiti koristeći samo jedan dlan. da dokaže svoju teoriju, odlučio je odmah provesti test i nas par smo se u zanimanju okupili oko njegove, predzadnje klupe. ispostavilo se da se sirovo jaje ipak može zgnječiti koristeći samo jedan dlan.

te večeri, johnny je samo gnjilio ispred monitora. provjerio je sve forume na kojima je registriran pa je, ne znajući šta bi od sebe, čitao spamove u svom mailboxu, razmišljajući kako mu je život postao patetičan. i upravo kada je krenuo kliknuti na mail pod imenom “C MY PIX, IM NAWTY!!”, zazvonio mu je mobitel. bio je to asmo, johnnyev stari prijatelj čije pravo ime nitko ne zna. asmo ga je zvao iz johnnyevog dvorišta, bio je na skuteru i nagovarao ga da ode sa njim na privatni party na koji su pozvani svi koji znaju gdje se održava. inače, johnny bi ga odbio, dobro poznavajući sjebanu sortu ljudi s kojima se asmo druži, ali večer je bila toliko slaboguza da se johnny odmah obukao i izletio iz kuće.
Continue reading →

jutros sam se nabrzinu presvlačio u sobi. taman sam skidao čarapu. prozor i vrata su bili otvoreni i nastao je propuh. vrata su naglo krenula zalupiti pa jedino šta sam stigao napraviti je baciti čarapu da točno upadne između jurećih vrata i dovratka. čarapa je ostala visiti zgnječena između. bilo je preludo.

zondo i ja, držali smo se za žute ručke busa koji je bio prepun mladih mršavih žena…i mislim da je jedna dvaput sramežljivo bacila oko na mene. na prvi pogled mi se učinilo da je lijepa. na drugi pogled sam shvatio da ima ružan ten. rekoh zoniju da je u kurcu kad stojiš u punom busu, stalno moraš negdje gledat, ili naletiš na nečije oči, ili nečiji dio tijela, nečija guzica, nedaj bože muška.
Continue reading →

upravo sam napisao pjesmu o robotima….tu je ispod…
Continue reading →

sjedila sam za kuhinjskim stolom i pokušavala učit. reklame su se čule sa televizije iz dnevne sobe gdje mi je cimerica sjedila na kauču sa svojim momkom koji je opet došao na 3-4 dana. baš je morao doć usred ispitnog roka, koji kreten usrani. momak joj je nepodnošljiv, prenizak je i preuporan.
Continue reading →

ne sjećam se točno kako je sve počelo. trčao sam u polumraku neke ogromne prašnjave prostorije koju su uzdržavali kameni stupovi. trčeći sam sa desne strane opazio jedan klaustrofobični mračni bazen i iz nepoznatog razloga uskočio u njega. mislim da sam imao bacač plamena sa sobom. uronjen, gledajući dno bazena kako se miče shvatio sam da nisam sam unutra. apsurdno ružna i jeziva ribetina progutala me svojim dvometarskim usnama. ispostavilo se da je to bila videoigra koju je programirao sett. dijelom sam u nekoj mračnoj sobi govorio settu kako mu je realna igra, dijelom sam još bio unutar ribe.
Continue reading →

sjebali smo se…
Continue reading →

uglavnom, stoje 4 dječaka u zondovoj koljevci i špica mi šalje poruku da oće da gostujem na nekoj stvari na novom albumu i da provjerim mail da sam dobia beat. downloada sam beat, snimio sam vers iz glave odmah i odmah mu ga poslao. špica me više nije htio na albumu. “vrućina, nemoj se ljutit ali tebi je sve sprdnja…”
Continue reading →

to sam ja, vojko. sanja sam ovo neko sranje jutros, dojmilo me, zapisa sam ga u notepad detaljno kako je bilo, nema smisla puno al eto ko oće čitat neka čita…
Continue reading →

u 19-om stoljeću u parizu živio je mladić koji je imao patiku umjesto glave. dvije od šest rupica za špigete bile su mu oči. otvor za stopalo bila su mu usta, koja nije mogao zatvoriti. danju, spoticao bi se ulicama i vikao užasne stvari građanima koji su ga izbjegavali jer mu je dah smrdio na noge. noću je volio piti i sam lutati gradom, eventualno nagnuti se kroz nečiji otvoren prozor u prizemlju i progutati stopalo neke usnule mlade služavke. njegova majka, mirna žena, od malih nogu ga je tjerala da igra šah i uči esperanto. njegov otac, stara crna vojnička čizma, uvijek ga je smatrao promašajem.
Continue reading →

ukratko: mi i špica smo trebali kratko nastupiti kao gosti na TBF-ovom koncertu u domu sportova. bili smo loši na tonskoj probi 2 sata prije koncerta. i tako, TBF su nas odjebali sa nastupa. za detalje klikni…
Continue reading →