Majka božja 2

Najbolje da krenem od početka kako svi rade. Četvrtak. 3 kmize sjedaju u auto i kreću iz Splita do Zagreba. 3 kmize krenu prema Kninu. 3 kmize se voze mamojebeno predugo, a Knina nigdje na vidiku. 3 kmize se nakon tog zaključka voze još 30 minuta po vijugavoj cesti na kojoj nema nikakvih skretanja, gotovo ništa prometa, a magla je tolko jaka da svjetla tuku u bijeli zid otprilike 3 metra od prednjeg branika. Ja spomenem Zonu Sumraka, ostale dvije kmize mi uplašeno jebu mater zbog toga. 3 kmize stignu do nečega što je meni bogami jako ličilo na ulaz na autocestu do Zagreba… 2 kmize nisu ja, oni shvaćaju da je to zapravo granični prijelaz za ulaz u BiH. Ovo je bilo očekivano, zar ne?

Možda je bila magla, možda je bilo ono sve ša smo imali u krvi, ko bi ga znao. U svakom slučaju, okrenuli smo se i vratili nazad po istoj magli i uspjeli nekako nać Knin. Odmarao u miru Zvonko Simon koji je tamo poginuo za vrijeme Oluje. Ostatak puta je bio lagan, mada nas je magla i dalje stalno jebala u mozak. Zbog tog pogrešnog skretanja, stigao sam u Zagreb prekasno za ikakvo benganje. Jebiga sad, onda će u petak.

Petak. Rekao sam da ću pit Dragutinu u zdravlje, moš se okladit da je tako i bilo. Te večeri sam se našao s Lauren. Lauren je inače moja najdraža djevojka, vrooća, krasno zaokružen karakter, zabavna za druženje, i sva ostala sranja koja dječak može reć o djevojci, a da ne kaže da ju želi jebat… a želim.

Ne želim ić u previše detalja, nego ću samo spomenut par najzanimljivijih scena koje su se odigrale.

Nas dvoje i 4 ili 5 likova s FER-a, neki njezini poznanici. Razgovor je išao nekako ovako

Lauren “Ovo je moj prijatelj Danijel”
Zondo “Nisam joj prijatelj, ja sam joj jebač”

Svi prisutni FER-ovci ostaju ukočeni neko vrijeme zapanjenih izraza lica. Ti momci bi se zbilja trebali malo opustiti. 1:0 za mene HA HA. Lauren je malo bila pocrvenila, ali ako se već nije naviknula na neugodnosti kad izlazi samnom van, kvragu, jebo ju.

Pijemo još. Ne sjećam se previše toga. Mala soba iznad kluba. Buljim u neke maloljetne kuje koje slave nečiji rođendan. Kradem im vino i pijem na nekom sretnom hihi zlom sranju zaboravljajući da im ga nisam ukrao nego su ga dale Lauren jer ju znaju (no lezbo). Gledam još malo i pitam se kakav je to rođendan ako bar jedna od njih ne pukne svoju trešnju. Na svu sreću, Lauren me ubrzo vadi od tamo, a čak sam uspio i ne past niz stepenice dok smo se spuštali dole.

Još malo crnine i iduće ša vidim, tj osjetim, jest da Lauren i ja teturamo zagrljeni preko nekog polja oslanjajući se jedno na drugo. Odjednom stanemo i zagrlimo se, valjda odmora radi. U tom trenutku se dogodila jedna od najneobičnijih stvari koja mi se ikada dogodila sa nekom djevojkom u tako neformalnom kontaktu. Padne mi mrak na oči, izgubim ama baš bilo kakav kontakt s okolnim svijetom, tlo pod nogama, sve nestane. Jedino ša osjetim je neobično snažno pulsiranje iz nas. Kao da smo se spojili u jedno biće i svi organi, sve funkcionira na isti takt, i time se pojačava u nemjerljive razmjere. Uši mi bubnjaju od pulsiranja, osjećam se ko da sam u epicentru potresa, no nije bilo strašno, bio je neki ogroman osjećaj, kao da su se dva bića spojila i pretvorila ravno u Boga koji odašilje energijske valove u okolinu. I to sve samo od jednog zagrljaja.

Najbolesnije od svega je to ša smo oboje to osjetili. Ne znam kolko je trajalo, ali meni se činilo kao cijela vječnost blaženstva. Pričali smo kasnije o tome i nismo mogli jebeno vjerovati koji je to jeb bio. Sada iskreno mislim da mogu postojat samo tri objašnjenja za ovo. Ili smo prodrli u drugu dimenziju raja s našom energijom, ili su nas vanzemaljci skenirali, ili je sam Bog na tom mjestu oplodio Lauren i za 9 mjeseci ćete doživjet povratak mamojebenog Krista, a ja ću bit Josip 2. Ozbiljno, ne šalim se. Taj trenutak je bio nešto najbliže raju ša sam ikad u životu osjetio.

Oke, pročitao sam sad ovo ša sam napisao i znam da zvuči prilično sjebano. Neko bi čak mogao doć i reć “kmizo, ovi su na nekom LSD sranju”. Na to mogu samo reć da te večeri nisam uzeo zbilja nikakvu kemiju, osim ako one maloljetne kuje nisu otopile neš u svom vinu, e to bi onda tek bilo pravo iznenađenje. Uglavnom, to ti je brte alkohol, droga i ljubav prema bližnjemu svome. Ko zna hoće li se to ikad ponoviti kao apsolutni vrhunac benganja mog dosadašnjeg života. Ko zna hoće li za 9 mjeseci iz Lauren iskočiti Big Baby Jesus koji će biti pljunuta slika ODB-a. E to ja zovem pravičnim uskrsnućem. Ko bi ga znao, al vrijeme je za nastavak priče.

Kad smo se oporavili od ovog sranja, yadda, yadda, yadda… došo sam doma u 7 ujutro.

Subota. Izvisio sam preko dana na gomili dogovora i jednom intervjuu. Nisam se našao sa svojom starom kmizom iz Retkovca, nije me niko namlatio, nisam pio s dvije kmize s početka priče… pa sam odlučio opet bengat s Lauren u zdravlje dragog mi Dragutina. Znaš kako kažu, ako nije slomljeno, nemoj popravljat to, a ovdje bogami zaista nije bilo niš slomljeno.

Gledam sad malo kroz prozor jer grmi i pada tuča dok ovo pišem. hm… oke. Možda je to znak od Boga koji mi potvrđuje da je Isus na putu, a možda se ljuti jer ovo objavljujem 9 mjeseci unaprijed. Brte, jesi ti ikad čuo za slobodu govora jel? Ajmo, ne jebi me tu.

Khm. Kad smo se našli, Lauren me je obavijestila da joj je bila uletjela neka kuja i pitala ju “kakav ti je to jebač?”, a to brte može značit samo jedno. Jedan od onih momaka je picica i voli tračat s kujama, ali štogod sine, dobar glas daleko se čuje, 2:0 za mene kad mi još radi promociju okolo HA HA. Mislim da sam uspio u pripitom stanju nagovorit Lauren da idući put kad ju neka vrooća kuja pita to pitanje, da joj odgovori da je to taj leteći dječak i da joj kaže koju o mojim sposobnostima, neće škodit. Mora znat svako kolko sam leteć.

Da subota nije kaskala previše za petkom mogu zahvaliti samo Lauren koja mi je za vrijeme benganja rekla neš najljepše ša sam čuo u dugo vremena od žene. Sav sam se bio raznježio na to. U svom životu sam čuo malo izjava koje se mogu mjerit s ovom. Naravno, izjave tipa “pleskaj me i vuci me za kosu”, “jesi li ti alien?” i “ne može ta stvar stat u mene” su u tom nekom rangu, ali ovo nije bilo potaknuto nikakvim seksualnim podražajima, nego je bio čisti jednostavni razgovor u kloobu. Pa ovako je to išlo otprilike

“Možeš ti u Splitu imat neke kuje s kojima varaš njihove dečke, i možeš imat neke trudne kuje, al nije me briga, jer ja ću uvijek biti tvoja kuja.”

Zvat ću to dan. Idem spavat, a i tuča je prestala, sve je mirno. Eto, i Bog se raznježio na ovo sranje. Imamo mi dobar odnos. Zna on da se ne može jebat sa svodnikom Majke Božje 2.