postao sam zanimljiv

0

Imam krastu preko pola lijeve strane lica. Proljepšao sam se očito. Prodavačica mi prodaje kruh i smješka mi se, prolazim ulicom i žene zure u mene, kolka sam muškarčina s tom krastom. Pakao, akcija, nasilje, bol, to dobro stoji muškarcu, a to je u njihovim glavama, sve tako romantično i uzbudljivo. Zapravo ne želim da mi krasta prođe. Nikad nisam dobivao ovoliku količinu ženskog interesa. Jebeš odlazak u teretanu i mišiće, to je kurac prema jednoj dobroj krasti. Volim tu krastu, žao mi je ša odlazi. Svi vi koji ste mi zbilja dragi, očešao bi vam glavu o beton, kao poklon.

Vidio sam danas Marinu, onu iz pjesme o njoj. Ona je vidjela moju krastu. Bila je lijepa. Ona, ne krasta. I to ne u klasičnom smislu, jer nikad nije bila tako lijepa, ali sjajila je, onako zdrava, očuvana. To je možda zato jer joj je puna glava makrobiotike i svih tipova zdravih sranja. Mislim da će još puno godina izgledati tako lijepo i očuvano. To je zato jer se čuva.

Ja se, s druge strane, ne čuvam.

Zato i imam krastu na glavi.