Možda bi i pisao kolumnu da se uopće ičega sjećam, al kad se probudiš i nađeš ovakva sranja na sebi… ne znam. znači jebi me kurvo, jebemti kuje s markerom. adidaske. Popili smo pun kurac rakije za Edija. Mišo je pucao u slomljeno srce i nije uspio pogodit krhotine.
jutros sam napisao pjesmu o nožu, ako oćeš pročitat klikni na read more
Continue reading
Mi u Dubrovniku. Gubimo se po gradu uz upute ljubazne djevojke, uspijemo zaokružit cijeli grad i nać se na istoj točki. Ko bi reko da je Dubrovnik tolko konfuzan, ili je možda Ivo, koji je pričo s njom na mob i primao upute i prenosio ih vozaču Brani Bronsonu, možda je Ivo mutav. Reko bih da je vjerojatnije ovo drugo, jer nakon ša smo izašli iz auta, Ivo nas je samouvjereno vodio tamo di misli da se nalazi klub. Oke, uđemo za njim u jednu zgradu, prozori su razbijeni, penjemo se negdje do drugog kata i tu uđemo u hodnik. Izgleda mi to ko bolnica, vidio sam takve hodnike već previše puta u životu, al ša bi me Ivo slušo. Otvori on vrata jedne sobe i suoči se oči u oči s dvoje ljudi od kojih je žena mongoloidna, na nekom koji kurac-ovaj-otvara-vrata-naše-sobe-i-viri-kroz-njih sranju. Dramatična tišina, Ivo se polako povlači i zatvara vrata. Kasnije smo saznali da u toj zgradi prebivaju beskućnici.
Continue reading
kad sam bio ovaj vikend kod svemirskog medvjeda u zagrebu zabezeknulo me s kakvom pažnjom i brižnjom se automobili zaustavljaju na pješačkom prijelazu puštajući pješake da pređu zebru. učinilo mi se kao da neki od vozača misle da su pješaci ljudi.
prelazio sam, zgodom jednom, neku veću cestu s 4 trake na kojoj su se auta poprilično brzo pojavljivala na obzoru s jedne strane i nestajala na obzoru s druge strane. moglo bi se reć da su auta na toj cesti šibala. prišao sam rubu ceste i ne očekujući da će se koji auto zaustaviti, izvadio mobitel i nešto buljio u ekran. bulj bulj bulj, digao sam pogled, a kad ono: u 2 trake auti se zaustavili ispred pješačkog prijelaza (ljudskog prijelaza) i gledaju u mene s obrvama u zraku. ostao sam zabezeknut.
Continue reading
