March, 2006

izađem na balkon jutros, da udahnem zrak, divan dan, povici djece šta se vraćaju iz škole, ljudi vode pse, nebo kao u reklamama, sve 5…
pred kućom u božanski čistoj bijeloj košuljici, onako kul izblijedjelim rebama i odgovarajućim cipelama, stoji predsjednik. zamjećujem slightly gay torbu što je u nemarnoj poštarskoj maniri predsjednik nosi za vrijeme ispunjavanja svojih dužnosti. neprobojno crne očale što krase lice spinutskog zeusa odaju ga kao jednog od većih nedavača jeba.
– o gdje li ćeš igore ponosni – onako zijevajući zatulim s balkona.
– na fesb. natjecanje u bacanju aviona od papira – u žurbi mi odgovori predsjednik trenutak prije nego ga je pokupio crveni auto s krovom na rasklapanje.
svašta.

Najnovije u gay klubovima. Japanski transvestiti prihvaćaju hip hop modu i dižu ju na sasvim nove razine s ovim majicama/haljinama i sranje. Provjeri ovo
Continue reading →

u 19-om stoljeću u parizu živio je mladić koji je imao patiku umjesto glave. dvije od šest rupica za špigete bile su mu oči. otvor za stopalo bila su mu usta, koja nije mogao zatvoriti. danju, spoticao bi se ulicama i vikao užasne stvari građanima koji su ga izbjegavali jer mu je dah smrdio na noge. noću je volio piti i sam lutati gradom, eventualno nagnuti se kroz nečiji otvoren prozor u prizemlju i progutati stopalo neke usnule mlade služavke. njegova majka, mirna žena, od malih nogu ga je tjerala da igra šah i uči esperanto. njegov otac, stara crna vojnička čizma, uvijek ga je smatrao promašajem.
Continue reading →

ne samo da se nitko ne sjeća tko je jelena brajša više, šta rade amerikanci u iraku, kakvu su laž posrali da bi uopće dospjeli tamo, kolko su civila dosad ubili, na koliko se civila svakodnevno iživljavaju, koliko će civilnih ustanova morat uništit prije nego zauzmu izvore nafte i osiguraju se da isti nikad neće past u ruke kine, čiji će gospodarski rast za koju godinu zacementirat zemlju ”malih žutih” na poziciju svjetske velesile broj 1 (iskreno se nadam da će oni venecuelanac chavez popizdit i zakinit amerikenjce za količinu crnog zlata koju su im dosad izvozili), ne samo da su narodnjaci postali opće prisutan dio svačijeg života na ovom prostoru, a izlazak bez pištolja rizik…
Continue reading →

Neko valjda mora napisat neku kolumnu o još jednom nastupu Dječaka, pa hajde. Taj sam. Znam da želiš čitat neš pikantno o Bičarkama. Hm. Polako. Možda se i nađe neš tu za tvoju pohotnu guzicu. Ispričao sam dosta toga, možda i previše. Al jebiga, kad je bal nek je maskenbal.
Continue reading →

stojim pred trgovinom, čučim gledajući u naoko neobičan prizor, a zapravo sasvim logičan nastavak slijeda događaja u koji sam prije par godina ubačen nečijom višom voljom.
već par dana kašljem sukrvicu. mislim, hroptanje mi nikad nije bilo strano, ali posljednjih par zora dočekao sam bljuvajući krv po nenaspavanoj supruzi i odveć istrošenom pokrivaču.
djeca su umrla prije par dana.
Continue reading →

Rođendan MC Najmanjem Piši. Mali klub. Djevojke plešu po stolovima. DJ 3 puta zaredom pusti “Kurcem u Čelo”. Zatim pusti “Moje Grbe”, a ja gnječim nekoj debeloguzoj djevojci njen debeloguzi guz. I debeloguze djevojke trebaju ljubavi. Riječ. Neka uđe u zapisnik da nisam nijednom spomenuo riječ “kuja”.
Continue reading →

baba je otišla u neke toplice na desetak dana. to jutro pronašao sam vreću s bombonima na stolu. bilo je unutra bronhija, nekih slatkastih tvrdih bombona, već otvoreni cedevita bomboni kojih je ostalo tri u omotu i još svakakvih sranja. među tim slatkišima bilo je par njih koje se nisam usudio pojesti. bili su nekako… drukčiji.
Continue reading →

KSET u Zagrebu, meni najdraži klub dok sam još živio tamo i dok je program stvarao Mate. Ako želiš znat zaš Dječaci najvjerojatnije neće u bližoj budućnosti nastupat tamo, iako je bilo izgledno, evo zaš. Naime, rekao sam jednom šefu sekcije i glazbenom savjetniku u KSET-u, u njegovoj sekciji, da puši kurac. Imao je to dolazeći. Ništa strašno zapravo, ali nije bilo niti korisno za Dječake. Štogod. Ova kolumna je posvećena okrutnoj realnosti igre koja ne pušta kad jednom uđeš u nju. Par epizoda o meni koji sam se pokušao udaljit iz igre, da mogu sagledat stvari objektivnije, ali nikako da uspijem u tom naumu.
Continue reading →

strop prokišnjava. 20 ljudi u stanu.na podu lonci i lavori šta skupljaju kišu,jogiji, nečija roba, stopala ljudi koji stoje na nogama i otkinuti donji udovi ljudi koji više ne stoje na nogama. ja i denis, sjedimo na kauču. denis mijenja kanale na televiziji i puši cigaretu za cigaretom. vani sijevaju munje. jedna je upravo odlomila komad balkona. denis mrmlja nešto o tome kako mora nać tregere za večeras. večeras idemo vanka, a denis najviše voli kad se večeras ide vanka. preskače sve te mrtve udove i donosi bocu vina iz frižidera.
Continue reading →