ziher.hr reportaža – TULUM: NI SIGURNOSNA OGRADA NIJE MOGLA ZAUSTAVITI OBOŽAVATELJE

Foto: Ziher.hr/Inga Đuđik

Sinoć se u Osijek na četverosatni koncert preselio Tulum u organizaciji Los Angeles Agency. Od 21 sat do nešto prije 1 ujutro treslo se Kino Europa s pauzama između Punčki, Dječaka i Brkova.

Tulum je prvotno najavljen za osječku dvoranu Zrinjevac, no premješten je u prostor Kina Europe. To im je sigurno bio valjani potez budući da se karte nisu masovno prodavale, a Kino Europa manjeg je kapaciteta. Uspjeli su popuniti prostor, bez da čovjek stoji na čovjeku – uspješan potez. No, ono s čime su sva tri benda imali problema jest tehnika, pa je tako svaka pauza između pjesama bila ispunjena povicima tehničarima za popravljanje. To jedino Shamsi 69 iz Brkova nije smetalo; on je to vrijeme prepoznao kao poklonjenim za pjevanje Nisam te zaboravio od Zlatka Pejakovića i pričanje dogodovština iz tko zna čije mladosti. Da nije postao pjevač, vjerojatno bi bio stand-up komičar.

Koncert su otvorile Punčke u točno 21 sat, a svirale su možda i prekratkih 45 minuta. No, upravo to i jest istovremena prednost i mana multibendovskih koncerata – čut ćete nekoliko kvalitetnih bendova za sitne pare, ali ukoliko ste obožavatelj predgrupe, a ne glavnog imena večeri, pripremite se na kratku svirku ograničenu vremenom bez prostora za izlazak na bis. Ali bez obzira na dvoranu koja je za vrijeme njihovog nastupa bila više prazna nego puna, ove su tri Vinkovčanke izašle na scenu i cijeli nastup odradile kao da je prostor samo njihov. Bočice su odskakivale, bina se savijala pod energičnim skokovima i neobičnim plesnim pokretima, a uz njihove se ritmove njihalo desetak entuzijasta. Svoj su nastup zapečatile posljednjim singleom Ocean, a nakon viđenog sa sigurnošću mogu reći da su ove djevojke punokrvni rock bend čiji je proboj na scenu davno započeo, samo moraju – a što drugo nego – snimati, snimati i snimati.

Nakon tri djevojke prigodno su uslijedila tri repera okupljena pod imenom Dječaci. Iako su i oni bili predgrupa Brkovima koji su uslijedili kao zaključak Tuluma, mora im se priznati da su ih u nekim trenutcima zasjenili. S čašom (ili flašom, kako tko) u jednoj ruci, a mikrofonom u drugoj, zafrkantski su došli na scenu i to je bilo dovoljno da publika podivlja. Već na prve taktove Maci ruke su same krenule u ritmu pjesme i skupa su se bacale rime – pjevali su publici, pjevali su s publikom, a pustili su publiku i da pjeva sama jer su ionako znali sve stihove. Na radost mnogih, većina repertoara im se sastojala od pjesama s albuma Istina, te neizostavnom Narodnom s albuma prvijenca. Uz takav izbor pjesama, gdje je After u zatvoru maštovito i nadasve simbolično pretvoren u After u šatoru, mora se priznati da su Dječaci i dalje onaj bend s početka karijere u koji smo se svi zaljubili i da se nisu izgubili u masi. Iskreno jedva čekam čuti ostatak trećeg albuma. Objavljene pjesme kao što su Struja i neizostavne Bile starke mogle su se čuti i sinoć, a upravo zbog vremenskog ograničenja nisu bili u mogućnosti izvesti Maslačak koji se nalazio na planiranom repertoaru.

U pauzi između bendova, Zoni iz Dječaka je bio raspoložen kako za fotografiranje i davanje autograma većinski ženskim obožavateljima, tako i za nekoliko odgovora na moja pitanja.

Je li bilo dobro večeras?

Drugačije je kada ljudi dođu samo zbog tebe nego kada dođu i zbog nekog drugog i čekaju recimo Brkove kao sada, a barem dvije trećine ljudi je čekalo Brkove.

Koja je razlika između sviranja u domaćem gradu i u gostima?

Ne znam koji je domaći grad, ja sam 20 godina živio u Zagrebu i u Splitu 11, ali u Splitu je uvijek najteže. Publika u Splitu uvijek ima obrambeni stav, kao ‘mi njega viđamo vani po gradu i što on tu na bini glumi, koji kurac’. Ali to ja zapravo ne mislim stvarno, kopiram odgovore od Ive i Vojke, jer mene nikada ne vide vani. Ne izlazim van, u studiju sam neprestano.

Jeste se prodali?

Da. Svakako.

Što kažeš na kritike da ste prodani bend i da su vam nove pjesme, počevši od singlea Bile starke, komercijalne?

Šta to znači? Zato jer ima pun kurac žena koje nose bijele starke. A što su Punjene paprike? Pun kurac ljudi jede punjene paprike i pjeva Punjene paprike. Je li to normalno? A što je s Narodnom? Mi smo uvijek radili pjesme koje smo htjeli raditi; neke od njih su tvrđe, a neke su komercijalnije što bi samo reklo da su melodioznije, imaju bolje refrene, a završe kao singleovi jer izlaze prije albuma. Ljudi nisu čuli album, ima 20 pjesama na albumu koje su ono… čut ćeš, jebi ga, što da ti kažem.

Zašto niste izveli neobjavljene pjesme s novog albuma?

Jer je to glupo, da ljudi prvi put na koncertu čuju pjesmu koju ne znaju, ne prolazi to dobro.

Jedini bend na cijeloj planeti koji spada pod specifični žanr zvan turbo punk folk welness jesu zagrebački Brkovi koji su pošteno prodrmali Osijek. Brkove možete voliti i ne morate, možete u njihovim tekstovima naći smisao vlastitog života i možete ih smatrati autohtonim seljacima, ali jedno im se mora priznati – imaju najluđu publiku, to svijet nije vidio. Prvi sam put Brkove čula na posljednjem Pozitivnom koncertu i reakcija je bila jednaka, pa je ovoga puta ljestvica bila visoko podignuta. U svojim standardnim šarenim pripijenim kostimima, učinili su to s pol snage; koliko ih njihova publika voli dokazuje i probijena sigurnosna ograda koja je popustila pod navalom kao od papira. A koliko oni vole svoju publiku pokazali su time što redarima nisu dopustili da s pozornice odvedu muškarca koji se ondje našao nepozvan, već su mu i dopustili da otpjeva svoje. Brkovi su jedini od ova tri benda koji su se vratili na traženi bis (vjerojatno jer su jedini imali na to pravo) i s publikom još jednom otpjevali najveće hitove: Kurvo i Samo pijan mogu. Njihov je koncert vjerojatno jedino mjesto na kojem ćete čuti stotine ljudi kako istovremeno psuju – to je taj brkovijanski pizdamaterizam na snazi – i na kojem ćete zaraditi najveće modrice od neprestanih šutki onih najneumornijih, ali ćete svo to vrijeme biti toliko dobro raspoloženi da ćete iz duše psovati skupa sa svima njima, a modrice ćete sutra gledati s ponosom. Baš kao i ja svoju.

Ono što mene škaklja negdje u dubini jesu razlozi zašto su Brkovi baš ove godine postali popularni kao što jesu i pod kojim se to uvjetima sve dogodilo. Ako se malo strmoglavite u analizu, fascinantno je kako ljudi imaju potrebu dići srednji prst visoko u zrak kada dođe na red pjesma o politici ili onim najsočnijim rječnikom okupati bivšeg, punicu ili šefa, a Brkovi baš to traže od vas na svojem koncertu.

Iako je koncert trajao kraće od očekivanog, završili su prije jedan, nitko nije izašao razočaran. Pred Punčkama je još dug put, Brkovi su si stvorili reputaciju koju trebaju održavati, a Dječaci bi ozbiljno trebali razmisliti o samostalnom koncertu u Slavoniji. Nisu svjesni koliku publiku ovdje imaju i koliki su se jučer našli u kinu zbog njih, iako su bili predgrupa.

Inga Đudik