soundguardian.com recenzija – Dječaci – “Istina”

Autor/ica: Antonio Hadrović, dana 21-11-2011 09:20
Ocjena: 5/5

Tri godine nakon Drame stiže druga ploča trenutno najjačeg hip-hop kolektiva u Hrvata. Novih je pjesama sedamnaest komada i dok su se pjesme prije tri godine većinom snimale u formaciji trojke (s časnim iznimkama kroz album, Krek kuća najviše) ovaj album je koncipiran kroz klanski pristup gdje proširena obitelj ima nešto veći prostor za mikrofonom. Od sedamnaest pjesama šest ih je samostalnih, a trinaest odličnih.

Nakon naslovne s magistrom Papijem gdje definira svoj kriminalno-poslovni potencijal ide Maci, stvar koja je prva puštena van kao singl. Ovo je klasični manifest reprezent sa zujavim basom, ubojitom podlogom i referencom na bombu ispod automobila u Sarajevu prije više od dvanaest godina. Cigana otvara šesti od sedam sa Krek kuće, Krešo Bengalka ili Komfort D, koji je stilski sličan prvospomenutom magistru po motivima koje stavlja pred mikrofon dok Vojko i Ivo već idu u klasično dječački spektar tema., Zondo ima sileđijski vers što je u dijametralnoj suprotnosti s njegovom nježnom stranom koja se postupno otkriva kasnije u albumu.

Kad već idemo po redu, Lovrinac kao četvrti je prvo pjevanje na ploči i prva njihova cenzurirana pjesma u eteru. A razlog cenzure je blago rečeno nepostojeći jer to nema ništa sporno osim možda nedostajućeg disclaimera da je svaka slučajnost sa stvarnim osobama – slučajna. Tako radijski urednik ne bi strahovao za plaću kad direktoricu nazove gnjevna gospođa i traži očitovanje na temu: što se to pušta na radiju i nema li ljepših pjesama za pustiti? Možda i ima. Poput Dalmacije – lokal-patriotske pjesme s autoironičnim odmakom i Zonijevom rimovanom željom da ga se prihvati. Dalmaciju radijski urednici nisu odbili emitirati, ali Rađin Med će definitivno. Marin je ponovo pjesmu posvetio svojoj drugoj najdražoj aktivnosti i čuje se da je napredovao od vremena Trube. Ovdje je puno glatkiji i radiofoničniji makar kad čuješ na kraju rebe, broj veće Levis, možeš odmah pogoditi s čime će se to rimovati.

Evala je prvi dio inteligentne zajebancije na temu života na jugu i života na sjeveru. Drugi je dio ZGB. Tu će Target staviti oba para naočala na stol i pozavidjeti na refrenu i suvislosti, a purica i mlinci su konačno dobili priznanje za bjelančevine i vlakna koja su ugradili u zagrebačku scenu još od Renmanovih prapočetaka.
Sto eura je gostovanje mladog Generala Two-a[1] na Vojkovoj podlozi gdje Two amaterski repa, ali zna zakucati na kraju. To jest, zna kada treba stati.

Zonijeva nježna strana dobila je cijelu pjesmu u Za bebu gdje ovaj novomilenijski Lord Byron, kralježnice iskrivljene od težine weltschmertza i rada za računalom, otpjevao iskrenu posvetu ženi koju je volio i još uvijek voli. Malo bi se koji muškarac ovako ogolio (emotivno, mislim) i Beba bi ovo trebala prepoznati. Ima tu i The Smits trenutak smrti na dva kotača kada se nešto jače i veće zaleti u tebe[2]. Zoni svjedoči i u Siromašan što će znati prepoznati svi koji su podstanarili u hladnom, kombinirali ajvar i štapiće te psovali jednotarifno brojilo.
Janeway je o djevojkama koje ne možeš hendlat jer su više alfa od tebe, a linija … rasula je kebab/ upalila je Rammstein i rekla/ dođi me jebat! je uz Ivin završetak na Ciganu (u džepu poruka/ vrati se u Oslo/ svirat ćemo ti za rođendan/ tvoj Röyksopp) najživopisnija mentalna slika na ploči.

S druge su pak strane pjesme s nešto više pjevanih dionica nego što bi podzemni reper poželio, a one pričaju da Dječaci znaju napisati dobru pop pjesmu koliko god to nije dobro za ulični kredibilitet. Pošto za ulični kredibilitet na ovom portalu čujno pucketa, čovjek koji u rukama drži primjerak ovog albuma, ima u rukama primjerak rada transžanrovskog kolektiva koji u Republici trenutno nema konkurenciju (A). Tu ne pričamo o talentu koji sjedi s desna Bogu već o talentu i radnoj disciplini koja je natprosječno dobra za mjesto iz kojeg je izrasla (B). Onaj tko u rukama ima primjerak ovog albuma, u rukama ima domaći album godine (A+B = C).

[1] Ravno iz zapadnog Bihaća, vlasnik hita Eto što sam vruć, koliko Soundguardian zna, po njemu nikada nije bilo pucano. Iako se Woo i Two rimuju, mladunac ima puno rjeđe obrve od Generala koji je nedavno izbacio Verbalni delikt – jako tvrd i jako crn album. Verbalni delikt je besplatan.
[2] There is a Light That Nver Goes Out iz 1986.