soundguardian.com intervju – Dječaci: “Inspirirala nas je ljubav na selu i HEP”

Dječaci, taj za sada posljednji dragulj u kruni splitskog hip-hopa žari i pali hrvatskim ali i regionalnim pozornicama. Dječaci su vješti u repanju, Dječaci su maštoviti i svakako su zahvalan sugovornik. Na postavljena pitanja Vojko, Ivo i Zondo odgovaraju savršenim spojem lucidnosti i razigrane dječačke mašte. Dok im trenutačni singl “Struja” ubire poene kako kod kritike tako kod publike, dok svi skupa očekujemo njihov novi album, donosimo dio njihovog razmišljanja o glazbi, glazbenim nagradama i komunikaciji s publikom.

Načuo sam da je Vojko pionirski, prije puno, puno godina, podučavao kolege pisanju multija. Je li to istina?

Vojko: Svi smo zajedno pisali multije, a podučavali su nas strani izvođači koje smo kopirali.

Zondo: Ne znam koga je poučavao, ali bio je prvi među nama koji je s tim započeo 2003. godine. Kad smo vidjeli da se mogu pisati multiji na hrvatskom, svi su najednom počeli pričati o tome i kako su svi znali o čemu se radi, svi su ih pokušavali pisati. Pokušavam i dan danas.

Po vašem mišljenju, tko u bendu ima najbolji skil izgovaranja rima?

Ivo: Vojko, ne, Zoni. Ne, Vojko. Možda ipak Zoni. Ili Vojko.

Vojko: Kraken.

Zondo: Vojko V. neupitno.

Kid Rađa nije više član benda, pa na koji ste ga način, negdje uz put, izgubili?

Ivo: Odlučio je da je navigavanje ispravan put za njega.

Vojko: Sam je otišao.

Zondo: Izgubili smo ga kad je našao prvu curu.

S obzirom da je Kid napustio bend godinu dana prije “Drame”, vašeg prvog albuma, koliko je on sudjelovao u stvaranju istog, naravno osim suradnje na “Noćnoj pjesmi” i “Trubi”?

Ivo: Napisao je tekst za pjesmu “Kamiondžije” ali na kraju taj tekst nije završio na pjesmi. Ne sjećam se je li sudjelovao u radu još koje pjesme.

Zondo: Nije sudjelovao. On nije prvo izašao iz benda, pa se prestao viđati s nama, bilo je obratno. Zamijenio nas je djevojkom i ljudima iz svog kvarta. “Noćna pjesma” je napravljena 2006. godine, “Trubu” je snimio dok je još bio član Dječaka, kao i “Med”. Dok smo radili “Kamiondžije”, dogodila se njegova odluka. Ostatku albuma nije pridonio, ali ostali smo u kontaktu, što pokazuju naše kasnije zajedničke pjesme.

Za “Dramu” ste 2009. osvojili Zlatnu Kooglu. S obzirom na definitivni ovogodišnji debakl Porina, priželjkujete li ga u budućnosti?

Ivo: Nisam gledao Porin pa ne znam o kakvom debaklu se radi. Uvijek je lijepo dobiti nagradu jer postoji šansa da će tvoj trud primijetiti i ljudi koji ga možda ne bi primijetili da nije bilo nagrade.

Vojko: Nije ga loše imati, ali nije da razmišljamo o tome.

Zondo: Ne priželjkujem, očekujem.

Vaš put su doista pratile zanimljive nagrade, ali i cenzura. Od nagrada bih spomenuo i Indexe, bosanskohercegovačku glazbenu nagradu. Nadalje Zondo je za stvar “St<>zg”, točnije za istoimeni glazbeni spot osvojio nagradu na međunarodnom festivalu kreativnih komunikacija Magdalena, a spot nikada nije doživio svoju premijeru na HRT-u, zbog čega?

Zondo: Pjesma je smeće, miksana je grozno, grozno zvuči, izdavača nije ni imala. Dobio je nagradu na “Magdaleni”, to je bilo čudo. Dalo nam je poticaj za daljnji rad na video spotovima.

S druge strane “Lovrinac” je nominiran za Porin, a bilo ga je jako, jako teško progurati na radio postaje. Kako to?

Ivo: To valjda treba pitati radio urednike, ali mislim da su ga na kraju vrtili u mnogo navrata na različitim radio postajama.

Vojko: Jer se pjeva o groblju, a radio urednici su mislili da će ljudi prestati slušat njihovu radio stanicu ako čuju takvo nešto.

Zondo: Ne pjeva o ljubavi, moru i zabavi i zato su ju mnogi radijski urednici u startu prekrižili. Prvi put sam ju čuo na radiju dok sam sjedio u kafiću u Splitu i voditelj je rekao: “Evo pustit ćemo pjesmu oko koje se digla buka, koju zabranjuju”. Buka se ne bi digla da pjesma nije dobra, ali da se nije digla buka, vjerojatno ju ne bi pustili na radiju. Ali i to što su ju puštali, puštali su dok je bila aktualna, sumnjam da je ušla na ikojem radiju u stalnu plejlistu kao neke druge pjesme, kao hipnotiziran, kao “Teške boje”, kao “Smak svita”.

Znači li to da je, sudeći po navedenom, hrvatska glazbena struka ipak liberalnija od hrvatskih medija?

Ivo: “Lovrinac” je ušao u finalni izbor za hit godine na temelju glasova publike, fanova i hvala još jednom svima koji su tad glasali. Nisam siguran da znam tko bi to bio ”hrvatska glazbena struka”.

Jesu li stvari postale lakše otkako ste potpisali ugovor s Croatia Recordsom?

Ivo: moguće da su neke stvari postale lakše.

Vojko: Postalo je mnogo lakše, glede toga da radio urednicima nešto znači taj potpis Croatia Records. A i emitiranje na CMC-u jako dobro dođe u promociji.

Zondo: S naše strane, količina rada koju ulažemo se i povećala, ne radi potpisa, nego radi toga što više ne radimo ništa drugo nego kreativni rad i razina profesionalizma koja se očekuje od našeg rada je skočila u nebo, ali dobro je znati istodobno da imaš odličnog partnera koji će savjesno obaviti svoj dio posla. Kad partnerstvo funkcionira, onda svi uključeni dobivaju, tako je s našim partnerstvom.

Zanima me, moglo bi se reći, insajderska informacija, pod čijom kapom je, prosječnom hrvatskom hip-hop bendu, lakša egzistencija? Menart, Aquarius Records, Croatia Records?

Ivo: Ne znam.

Vojko: Mislim da hip-hop bend i laka egzistencija ne bi trebali ići u istu rečenicu.

Zondo: Dvaput smo odabrali Croatia Records, jer su ponudili najbolje uvjete i smatram da najbolje rade, ali neće ti pomoć ni “Crorec” ako ne radiš glazbu koja ljude interesira.

“Lovrinac” je fenomenalna provokacija, “Dalmaciju” ste odabrali kao službeni singl s “Istine”, no ja sam se apsolutno zakvačio za “Siromasan”, bio mi je na repeatu jedno sat vremena. Iskreno, stvar mi je tužna. Nekako me je podsjetila na S.A.R.S.-ov “Buđav Lebac”. Njihov frontmen mi je svojedobno rekao da su se u Srbiji mnogi poistovjetili s njihovom pjesmom. Koliko je vama bitno da se netko pronađe u vašim stihovima, što bukvalno, što simbolički?

Ivo: Ukoliko je poistovjećivanje s pjesmom ono što je uvjet da se nekome pjesma svidi, onda mi je drago ako se to dogodi, ali ne vidim zašto bi se netko morao poistovjećivati ili pronaći sebe u stihovima da bi uživao u muzici koju sluša. Sposoban sam uživati u glazbi koja nema nikakvih poveznica s mojim vlastitim životom.

Vojko: Bitno mi je da ljudi osjete ozbiljnost u zajebanciji i zajebanciju u ozbiljnosti u tekstovima i da poštuju trud koji je uložen u muziku.

Kad smo kod komunikacije s publikom, vaš web sajt je definitivno najbolji od nekog izvođača u Hrvatskoj. Zabavlja li vas takav oblik komunikacije s publikom?

Ivo: Zabavlja.

Vojko: Sve manje, s obzirom da je facebook pomeo i sajtove i forume.

Zondo: Komunikacija se vodi pretežno kroz Facebook i Tumblr, djecaci.net tu služi kao kamen temelj cijele priče i arhiva našeg rada.

Znam da Zondo voli postavljati gole tete na svoj blog. Zondo jesi li jedan pritajeni erotoman?

Zondo: “Svjezezene” je Tumblr posvećen ženama, ljubavi, ljepoti i drugim sranjima. Ako već imam Tumblr na koji postavljam slike žena, ne znam šta je tu pritajeno. Volim žene, inspirativne su, posvuda su, seks je isto standardan dio života, nije mi problem prihvatiti to, niti razgovarati o tome. Te fotografije me ne uzbuđuju, nego opuštaju čistom ljepotom. “Uljuljavaju” me u omamljen osjećaj lagane zaljubljenosti, podsjećaju me na prekrasne trenutke koje sam proživio dosad sa ženama, vraćaju mi u mozak kadrove vlastitih sjećanja. “Svjezezene” su ujedno i signal koji šaljem u svijet, skup tih fotografija prenosi estetsku i emocionalnu frekvenciju na koju određen tip žena reagira. Sasvim slučajno, to su upravo žene kakve tražim u životu. S druge strane, pritajene erotomane upravo previše opsjednute seksualnošću možeš naći obučene u haljine iza oltara.

Hoćete li ikada pisati erotsku liriku, izbaciti barem jednu erotski nabijenu stvar?

Ivo: Napisao sam erotsku poeziju na temu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, objavljena je u Zarezu, dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja. Može se pronaći i na djecaci.net pod sekcijom kolumne.

Zondo: Imam čak par lajnova u jednom novijem tekstu koji su lagano nabijeni.

Ima li smisla kod nas isfuravati gangsta rep? Ako ima, mora li osoba koja ga isfurava imati ulični kredibilitet?

Ivo: Ne mora, kao što ni pisac krimića ne mora biti ubojica.

Vojko: Mislim da sve ima smisla i sve se može isfuravati u rapu bilo gdje i za bilo koju priču koja se iznosi treba imati pripadajući kredibilitet.

Zondo: Možeš što god hoćeš.

Vaš je trenutačni singl “Struja”. Što vas je inspiriralo za nastanak te pjesme, te koliko se razlikuje od vaših dosadašnjih ostvarenja?

Ivo: U potpunosti se razlikuje, nikad dosad nismo napravili pjesmu o dolasku struje na selo.

Vojko: Inspirirala nas je ljubav na selu i HEP.

Zondo: Bitno je da smo se mi unijeli skroz u pjesmu i da ona posjeduje kvalitete koje su nama bitne u glazbi, a tko će se pronaći u tome, na to ne računamo.

Koju ste poruku tom pjesmom prvenstveno htjeli poslati publici?

Ivo: Da smo dobri u rađenju pjesama o dolasku struje na selo.

Vojko: Nismo se raspali, dođite nam na koncert.

Što nas očekuje na novom albumu? Kurve, olovo, možda kiša metaka?

Ivo: Paleta prekrasnih pjesama različite tematike.

Vojko: Najiskrenije, ne znamo ni mi.

Zondo: Kaos kao i na prva dva.

Za kraj ću malo privatizirati “eter”, haha, kada planirate u Sisak?

Ivo: Čim netko poželi organizirati naš koncert po prihvatljivim uvjetima.