rtl.hr recenzija – ‘Firma’ Dječaka posluje s gubicima – hiperprodukcijom do prosječnosti
Pomahnitaloj mašti Ive, Vojka i Zonija još uvijek se nema što prigovoriti jer njihov tok svijesti i dalje izbacuje naizmjenično urnebesne, smrtno ozbiljne, filmski realistične i potpuno sulude rime
Firma (Croatia Records)
Usporedno s njihovom popularnošću, rastao je i broj „hejtera“ koji su Dječake optuživali za prodaju i podilaženje mainstreamu, a među njima su, sasvim očekivano, prednjačili oni koji im naprosto nisu mogli oprostiti činjenicu da više nisu bend poznat samo nekolicini odabranih „kužera“. Novi album splitskoj će hip-hop trojci bez ikakve dvojbe donijeti brdo takvih optužbi, što ne bi bio problem kada bi „Firma“ sadržavala više pjesama sposobnih da dežurnim kritičarima začepi usta.
Pomahnitaloj mašti Ive, Vojka i Zonija još uvijek se nema što prigovoriti jer njihov tok svijesti i dalje izbacuje naizmjenično urnebesne, smrtno ozbiljne, filmski realistične i potpuno sulude rime. Iz njih su skoro pa sasvim izbacili trenutno vrlo popularnu i gotovo sveprisutnu socijalnu tematiku te se posvetili seciranju vlastitog mikrosvijeta, točnije splitskim ulicama i galeriji likova koje na njima svakodnevno susreću.
Samim time, očekuje vas nova „porcija“ pravih i lažnih repera, kvartovskih čudaka, luzera, sponzoruša i poseljačene „zlatne“ mladeži. Premda je svakako riječ o nepresušnom vrelu inspiracije, ovim posljednjima dali su malo previše „svjetla reflektora“ i, podarivši im glazbenu pratnju u kojoj parodiraju r’n’b i najkomercijalnije predstavnike američkog rapa, u nekoliko pjesama završili na neželjenom teritoriju budalaština tipa Connect („Shopping“, „CMC“).
Ostatkom materijala dominiraju sampleovi na tragu ranih osamdesetih i prvih istraživanja mogućnosti sintesajzera, no i ta je zanimljiva ideja upalila tek povremeno.
U konačnici, Firma Dječaka najbolje „posluje“ kada rade ono što se od njih ne očekuje pa su tako u „Struji“ fascinantno izbrisali granice između etna i hip-hopa; prekrasno poremećenoj „Smeće“ možemo zamjeriti samo prekratko trajanje od svega 47 sekundi, dok izlet u natprirodno zvan „Slijepa Marija“ djeluje kao da ga je pisao sam „kralj nadnaravnog“ Stephen King.
Uz navedene, pri vrh opusa grupe ući će i ljutito otvaranje „Brutalna besa“ te „Visoka nota“, prekrasna posveta preminulom prijatelju i suradniku DJ Bronsonu. Ukratko, da je ovaj album imao osam-devet pjesama manje, radilo bi se možda i o ključnom ostvarenju Dječaka. Ovako, ipak je ispao samo prosječan.
Ocjena albuma: 5/10
by Vedran Harča