ravnododna.com recenzija – Dječaci ‘Istina’ – u čemu je štos?
Splitska hip-hop skupina Dječaci drugim su albumom medijski lansirani u urbanu elitu. Je li im tamo mjesto?
Oko Dječaka i njihove „Istine“ lome se koplja. Lomila su se i oko „Drame“, njihova prvijenca koji je, nakon što se slegla prašina oko svih popratnih kontroverzija, ipak ostao samo jedan prosječan hip-hop album. „Istina“ je korak naprijed. Na „Istini“ su tri Dječaka postala uvjerljivija, izravnija, bezobraznija i tmurnija. No, je li „Istina“ po svom socijalnom angažmanu, duhovitosti, originalnosti i svim ostalim vrlinama koje se na nju vješaju, bila ozbiljan kandidat za najbolji album protekle godine? Jedni misle da jest, a drugi misle da nije. E, a onda su se ti drugi našli prozvanima od onih prvih zbog neznanja, amaterizma i površnosti. To samo hoće reći da Dječaci s dva albuma iza sebe imaju jaku bazu hard core fanova, što je raritet na domaćoj sceni. „Istina“ jest snažna, i – poput svake druge istine – boli i nije je uvijek ugodno čuti. Ali…
Socijalna angažiranost? Uz ogoljenu podlogu, brutalne stihove i nabrajanje svega što ne valja u društvu, što se može čuti u uvodnoj i naslovnoj skladbi, kritika svega postojećeg uvijek zvuči efektno. No, prošvercalo se tu besmislenih stihova i isforsiranih rima, pretjerivanja i promašenih meta. Je li „Siromašan“ angažirana pjesma? Jest, no blesava SARS-ova „Buđav lebac“ je, na istu temu, stoput angažiranija. Dječaci su u svojoj angažiranosti sirovi, agresivni i ne biraju riječi. Isfrustriranom narodu takav će stav dobro leći, jer j… majke sistemu liječi dušu, no problem je što se oštrica albuma istroši negdje na pola. Sedamnaest stvari u sat vremena prevelik je zalogaj i za one najkoncentriranije. Bez „Meda“, „Za bebu“, „Aladina“ i „Debla“ se definitivno moglo.
Duhovitost? Dječaci imaju kvartovski šarm i urođeni splitski smisao za humor. „Evala“ to potvrđuje“, zgodna minijatura „Sto eura“ također. Hit „Lovrinac“ možda nije zamišljen da bude duhovit, ali toliko podsjeća na Kuzmu i Shaka Zulua da je, recimo, retro-duhovit. S druge strane, teško da će se netko nasmijati na „Leteće sranje“. Šarmom i primamljivom nostalgijom sasvim sigurno ne manjka „Dalmacija“, njihova nezaobilazna uspješnica, s kojom su se mnogi poistovjetili i koja teško da će vječno ostati isklesana u kamenu. Veliko je pitanje hoće li „baze“ i sarkazam Dječaka izdržati test vremena.
Originalnost? „Istina“ trese, bučna je, nametljiva, gruva i produkcijski je snažna. Prepoznatljivost Dječaka u tim je segmentima zajamčena. Sa istovremeno tmurnom i razigranom „Maci“, popičnim „Mirisom“ i pomalo naivnom, ali zaraznom „After u zatvoru“, dokazali su da im kreativnosti, originalnosti i pjevnosti ne nedostaje. No sa „sukobom“ tri vokala, učestalim promjenama stilova i ritmova u pjesmama i tematikom u, primjerice, „Janeway“, odlučili su se držati TBF-ovske rute i predstaviti se kao mlađa, neodgojenija braća popularnih Splićana koji zarađuju na reklamama za pivo. Ima tu još uzora – stara Tram 11 škola očita je u „Ciganu“, a Stoki i Neredu bi se sigurno svidjelo nabrajanje u „ZGB“.
Album godine? „Istina“ to nije. „Istina“ je album koji ima nekoliko jakih aduta, barem dva hita, dosta pamtljive zajebancije, pregršt psovki i efektnih trenutaka. Ali na „Istini“ ima i puno nepotrebne zbrke, pokoja bezlična pjesma, stotinjak stihova viška i nekoliko promašenih poanti. Dječaci „Istinom“ imaju odlične temelje da za koju godinu zbilja objave album godine.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2011.)
Marko Podrug