nouinspirejsn.wordpress.com recenzija – Dječaci – Istina (2011)

S nestrpljenjem sam iščekivao ovaj album, što je pravo čud(n)o jer ne iščekujem, posebno ne s nestrpljenjem, album nijednog hrvatskog benda osim Pipsa, moje prve ljubavi. Dječaci su me zaintrigirali, što dobrim singlovima što Vojkovim genijalnim solo uratkom “Kuje i laseri” , ali i prijašnjim super pjesmuljcima. Kad sam bio na njihovom koncertu u Šibeniku prije nastupa su na razglas pustili prvu stvar sa tad nadolazećeg novog albuma “Istina”, stvar se zvala “Istina” i verse na “Istini” bio je Papijev, istog onog lika što na “Krek kući” (repa prvi) sa “Drame” ima najbolji verse, a konkurencija je jebena. To je bio trenutak koji je kod mene definitivno otklonio sve dvojbe da li ću kupiti orginal CD od Dječaka. Naravno prije svega činilo mi se ljudski podržati ova tri dečka koji rade nešto što vrijedi uz, vjerujem, pun kurac odricanja.

CD je stigao u ZD i istu večer se zavrtio u tatinoj Astri. Dakle, prva stvar je “Istina” i ona je, kao što Papi sam kaže, najtvrđa ikad jer je najtvrđi ikad. Prva asocijacija na stvar mi je bila Avon Barksdale, mogao joj je to biti radni naziv komotno. Ima genijalnih lajnova ali ako moram nešto izvdojiti onda bi to bio dio pjesme di spominje Keruma, to mi je vjerojatno najjebeniji moment na albumu i svaki put umrem od smija na to sranje. Beat savršeno paše na Papijev glas i tekst. “Istina” je najbolji mogući način da otvoriš (ovaj) album. Ovim putem izražavam nadu da će Papi ili Kiša Metaka izdati barem nekakav EP u bližoj budućnosti, ako ne album. Šteta je da se pojavi / pojave od albuma do albuma Dječaka. Šit, već imam pun kurac teksta a tek sam na prvoj stvari a sam mrzim duge tekstove. Jebajiga, ionako imam tri posjete dnevno na blogu, najmanje je bitno koliko je dug ili kratak jebeni tekst. Sad kad sam se isplakao mogu nastaviti srati.

Masu puta poslušani singlovi “Dalmacija”, “Maci” i “Lovrinac” u lošijoj su startnoj poziciji od novih stvari sa albuma, koje su svježije i manje puta poslušane pa mi se čini nezahvalnim komentirati ih. No ipak da kažem koju o singlovima pa ćemo dalje. Na “Maciju” je Vojko bacio najbolji verse. Nije ni Sivin loš. Oćemo još, kažem ja! Na “Lovrincu” je super ulovljena creepy atmosfera, u “Dalmaciji” pak mediteranski štih. Lijep je to autoironičan pjesmuljak s podjednako dobrim versovima sva tri Dječaka. Suđe mi ima sidu stih me vraća u ne tako davne studentske dane kad sam živio sam na Smiljevcu. I meni je suđe imalo sidu. Spot za ovu stvar je super.

“Cigan” je prejaka stvar. Mlađi brat “Krek kuće”, rekao bih. Ovdje mi je čak i Zoni dobar, pače jako dobar. Komfort D poslovično tvrd, Vojkov lako moguće najbolji verse na albumu, Sivo standardno.

“Med” je tipična Rađina stvar, specifičan chill stil i po defaultu jeben flow.

Oreb je najugodnije iznenađenje albuma. Njegova je “Evala” i verse na “ZGB” te sumnjivi lajn na “Aladinu” (Oćemo Oreba u Zadru, šesnaestoga!)

“Sto eura” . Dječacima je bilo fora stavit Generala na album ali realno, ovo je bezveze i nepotrebno.

Sto eura sa “Istine” ne miriše dobro ali je zato “Janeway” lu-di-lo!

“Siromašan” . Hit kao i “Miris”. Lako pamtljivi refreni i zajebantski versovi na kojima se Dječaci ne libe sprdati na svoj račun, pritom dobro zabaviti nas i prije svega, same sebe. Volim kad Vojko pjeva. No homo.

“Leteće sranje” je super sranje. Refrenčić je urnebesan, Sivo je zakucao verse ko Iniesta Holanđanima zlatni golaso. Ovo je skriveni dragulj na “Istini”.

“ZGB” . Uz Papijevu “Istinu” najbolja na albumu (trenutno). Ismijavaju, ako sam dobro shvatio, dio ZG hip hop scene koja uporno pravi jednu te istu klišejčinu od pjesme. Oreb vrlo suptilno kolje verse, Vojko kicka assove, ez južuel.

“Za bebu” . Zarazna i jako lijepa, lirički i glazbeno. Da sam ja Beba, vratio bih se Zoniju nakon ovoga.

“Aladin” . Nema sumnje da je stvar debilna ali ako je slušate na repeatu doći ćete do zaključka i da je super. Super debilna. Debilno super.

“Deblo” . Na “Drami” vidi naše govno nikad ga nisi vidio, na “Istini” je zabava tamo gdje je moj kurac. Još malo materijala za ovu mladu djevojku.

“After u zatvoru” . Odjednom se niotkud pojavi taj refren mamojebač da zatvori ovaj super album. Prodano!

Sedamnaest stvari je pun kurac stvari. Treba to strpati na album i pritom ne smoriti. Tako da – bravo, Dječaci! Da zaključim svoje dojmove: album je predobar. Kratko i jasno. Osobno, od HR hip hopa ne slušam ništa osim Dječačkog kolektiva naprosto jer se oni za razliku od ostalih ne doživljavaju (pre)ozbiljno, nemaju nikakvih ograničenja i ne opterećuju se pizdarijama, zajebavaju se sa svima i rade to prilično dobro. Što reći, volim ih i pašu mi.