index.hr intervju – Dječaci: Kolindi poručujemo da posluša pjesmu “Plavuša” koju nam je Croatia Records izbacila s albuma

DJEČACI, jedna od najpopularnijih hrvatskih hip hop grupa, 8. svibnja izbacuju svoj novi album “Firma”. Album će se isprva moći kupiti samo u trgovinama Croatia Recordsa, a od 15. svibnja i u ostalim glazbenim trgovinama kao i kod ostalih trgovačkih partnera.

Dječaci će održati i veliku koncertnu promociju albuma u Tvornici kulture, 16. svibnja, a bend se u Veliki pogon Tvornice vraća na krilima sjajnih aktualnih singlova “Struja”, “Bile starke”, “Funta” i “Maslačak”, koji su protekle godine digli dosta prašine.

Upravo smo zato porazgovarali s članovima grupe koji su nam rekli ponešto o novom albumu, potencijalnim singlovima, ali i o nekim drugim temama.

Najprije najvažnije. Novi album. Koje teme obrađujete, čega ste se sve dotakli i zašto, odakle inspiracija, koja je poruka?

VOJKO: Kao i na prošla dva albuma, nema nekog glavnog koncepta i dotičemo se raznovrsnih tema, od doslovnih prenošenja stvarnih zbivanja (kao na pjesmama “CMC” i “Visoka Nota”), do totalno apstraktnih preseravanja (kao “Yoko Ono” i “Slijepa Marija”). Inspiraciju smo našli u svemu što se zbiva oko nas, uključujući i naglu “slavu” koju smo postigli s “Istinom”.

Zoni: Helikopter je ključan, ništa bez helikoptera. Gagarin, raketa, svemir, bubamara.

Kako biste opisali novi album? Što ga čini drugačijim od dosadašnjih?

Zoni: Isto što čini i dosadašnje albume drugačijima međusobno. Svaka pjesma je svemir za sebe.

Vojko: Što se tiče zvuka, ovaj put sam većinom ja radio muziku, pa album ima “elektroničkiji” zvuk nego “Istina” i “Drama”, a old-school sempliranje je skoro pa nestalo. Mislim da su nam prošli albumi bili žanrovski dosta šareni, ali da je “Firma” najšarenija dosad, pjesme se drastično razlikuju jedna od druge. Pop pjesme su još više pop, a ove sjebane su još sjebanije.

Miriše li vam neka od pjesama s novog albuma na potencijalni hit?

VOJKO: Pretpostavljam da bi naš idući single “Shopping” mogao postići puno jer smo uvjerljivo prenijeli tu sterilnu atmosferu shopping centra, a i pjesma je neopterećena i živahna. Moguće je i da se “Mlada časna” probije, osim ako se dušebrižnici opet ne uvrijede, kao na Lovrincu.

Zoni: Na albumu ima 19 pjesama plus jedna koju nam je izdavač izbacio s albuma. Hit i ono što će se puštati na radiju su u ovoj državi dvije različite kategorije, što dokazuje svaki naš singl dosad od kojih nijedan nije dobio ozbiljnu radio podršku kakvu je recimo dobila Vatra prošle godine. Voljeli bi probit konačno taj radijski himen, tako da te pjesme koje je Vojko naveo se mogu spomenuti u tom kontekstu.

U kojem ste fazonu trenutno? Nastupi, koncerti, planovi, možda novi spot, osim promocije novog albuma?

VOJKO: trenutno planiramo spot za “Shopping” i tražimo sponzore za snimanje (Tedeschi javi se u inbox). Paralelno s tim uvježbavamo nove pjesme s bendom za veliki koncert 16. svibnja u Tvornici u Zagrebu.

IVO: Da, trenutno smo najviše u učenju i pripremanju novih pjesama za live izvođenje s bendom za nadolazeći koncert u Tvornici koji bi trebao bit najposebniji dosad i nemojte propustiti doći ako ste u Zagrebu i volite ili ste ikad voljeli Dječake.

Zoni: Korporativni svijet nikako da shvati koliko bi mu bilo pametno da surađuje s nama. Zato smo sada osnovali firmu i ušli u full on poslovni profesionalni mod. Osim vođenja posla, ponovo miksam svu muziku za live, zvučat će bolje nego ikad.

Što vas trenutno oduševljava, neke preporuke; što slušate, gledate, čitate…?

VOJKO: Nedavno sam pročitao knjigu “Sapiens” (autor: Yuval Noah Harari) i iako inače ne volim taj đir literature, svidio mi se način na koji vodi priču o cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Muziku u zadnje vrijeme stignem slušati samo onu na kojoj radim.

IVO: Gledam filmove braće Coen koje nisam dosad pogledao, a iz nekog razloga sam nedavno čitao Orwellovu “1984” i pogledao filmsku adaptaciju. Oduševljen sam crtićem “Bob’s Burgers”, ekscentričnošću i razvijenošću likova. Smiruje me i tješi obiteljska atmosfera i taj osjećaj bezuvjetne ljubavi koji su uspjeli postići.

Zoni: London Grammar je zadnje što me oduševilo u glazbenom smislu. Čitam savjete za napredovanje u korporativnom svijetu i unaprjeđivanje poslovnih i međuljudskih vještina na http://www.mindtools.com/. Aktivirao sam se na Instagramu, ide me dobro https://www.instagram.com/zonizondo/

Kakva je trenutno scena u Splitu, Zagrebu… Ima li razlike i kakve? I generalno, u Hrvatskoj? Odnosno, kako vam se stvari čine na tom glazbeno-umjetničkom nivou, ili kako ga već možemo nazvati? Ima li pomaka, dobrih stvari… ima li nade za nas?

Zoni: Ima razlike, ovo ti je Split. Nema Splita do Splita.

VOJKO: Kiša Metaka Facebook, naručite nove majice.

IVO: Kiša metaka, High 5 i Krankšvester su jedni od ljudi koji se trude i uspijevaju raditi svježu muziku. Dosadilo mi je odgovarati na ova pitanja o postojanjima nekakvih scena, nisam se nikad osjećao dijelom scene niti je ikakva scena ikad učinila išta za nas, a očito nikakva scena ni ne postoji ako ju mi u svakom intervjuu moramo reklamirati i predstavljati čitateljima.

Jeste li glasali na predsjedničkim izborima?

VOJKO: Jesmo.

IVO: Nadopisao sam na listić i zaokružio Jugočetničkog homoseksualca koji navija za Mamića, policajac je u civilu i Židov iluminat. Sad kad se prisjetim toga, mogao sam smisliti nešto puno bolje, al’ dogodilo se u trenu, hodajući do glasačkog mjesta sam mislio glas dati jednom od stvarnih kandidata, nekakav osjećaj besmisla me uhvatio pa sam se našalio tom bijednom šalom.

Zoni: Ne, iluzija izbora me ne zanima.

Jedno glupo pitanje, ali možda imate pametniji, ili bar zabavniji odgovor. Kako vam se čini Kolinda? Što biste joj poručili?

VOJKO: Da posluša našu pjesmu “Plavuša”, koju nam je Croatia Records izbacila s albuma, ali ćemo je mi uploadati na YouTube uskoro.

IVO: Očito je da se radi o sposobnoj i snalažljivoj individui, ne postaje se predsjednicom sjedenjem na vlastitoj guzici i laprdanjem. Croatia Records nam se nikad nije miješala u izradu pjesama niti cenzurirala pjesme, samo su za ovu rekli da ne žele imati veze s njom i to je po meni pošteno s njihove strane, album će imati 19 pjesama umjesto 20.

Zoni: Drago mi je da je predsjednica obožavateljica Harryja Pottera i što je radi toga pozvala onog nekog čovječuljka da joj dođe u predsjednički ured mahati kutijicom iz koje izlazi bijela para, teža magija, Hogwarts.

Ima li neka faca trenutno u Hrvatskoj – političar, biznismen, intelektualac, umjetnik… – koju biste zbog nečega izdvojili?

VOJKO: Samo Ćaća 1953.

Zoni: Izdvajam Matiju Babića jer piše jebeno pogođene i hrabre Facebook statuse. Izdvajam i sebe jer imam najbolji tumblr sa ženama na planetu, koji je ključan za formiranje dobrog ukusa u naše omladine.

Da morate osnovati političku stranku, kako bi se zvala i za što bi se zalagala?

VOJKO: Zvala bi se “S”, kratica za “Stranka”, samo stranka, jedna stranka da zavlada svim ostalima.

IVO: Ma ja bi solo stranku, da se zove “I”. Uspostavio bi diktaturu i seksualno se iživljavao nad stanovništvom.

Zoni: Neću ti reć’, jer ime stranke već imam. Razlog je taj što vidim da mi je sudbina da jednog dana zavladam ovom državom kako pristoji, jer nitko drugi nije u stanju sposobno i “nepičkasto” obavljati taj posao.

Gdje najviše volite nastupati, gdje najmanje? Gdje biste voljeli, a niste? Možete li izdvojiti neki koncert ili nastup koji vam je po nečemu naj… poseban i sl.?

VOJKO: Najviše volimo nastupati po malim mjestima gdje svi izgledaju incestuozno, nitko nam ne dolazi na koncert, organizator nam ostane dužan, a smješteni smo u selu pokraj.

Zoni: Volim nastupati na svakom koncertu, nakon kojega je after u velikom stanu/kući s puno soba ili u kvalitetnom hotelu u kojemu imam sam svoju sobu i ne seru mi za buku. Uglavnom se najbolji momenti svode na žene, kasnonoćno tumaranje gradom i čudnim klubovima, afterima i hotelskim sobama.

Što je najgore što ste doživjeli otkad ste na sceni, a što najbolje?

VOJKO: Nakon izlaska “Istine” sam se vozio u krcatom busu i neke školarke su mi vikale “Iz šupka ti miriiišeee.”

Zoni: MILICAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA. Možda mi je najgore kad sam u Sarajevu vodao dvije djevojke u smještaj, ostavio ih ispred među društvom, samo da na brzinu operem kurac i jaja i zube i onda me je Ivo nemilo “kokobloko” i otjerao ih doma.

IVO: Najgore mi je bilo kad me je cura ostavila nakon osam godina. Ne znam što je bilo najbolje. Svaki dan mi je najbolji, puno sam sretan što sam živ. Stalno se bojim da ću dobit neku groznu bolest i da će ovo sve nestat’.

Kako se nosite/kužite s obožavateljima/obožavateljicama?

VOJKO: Neki su pristojni i može se s njima uspostaviti neki inteligentan razgovor, ali ti su u manjini, većina su pijana djeca koja urlaju zašto Rađa nije došao, iako Rađa nije član benda već 8 godina.

IVO: Primijetio sam da ono što emitiram prema ljudima, da mi to i vraćaju. Tako da pokušavam biti ljubazan, veseo, pun ljubavi i razumijevanja. Svi me stalno grle, lijepo je.

Zoni: Sa svima se slikam, sa ženama volim popričati i onda ih pitati: “Koji ste đir?”. Ujutro im dajem lekcije iz života i motiviram ih da stvore nešto od sebe.

Kako doživljavate ovaj svoj put, od početaka do danas, jeste li zadovoljni? Kako ste stvari zamišljali i vidjeli tada, i koliko se ta početna vizija poklapa s ovim gdje ste sada? 

VOJKO: Ja osobno nisam zamišljao ništa, samo sam radio od pjesme do pjesme. Mladim bendovima bih poručio da porade na tekstovima, jer se sa solidnim tekstom najlakše istaknuti u trenutačnom hrvatskom “volim te, a nisi tu” sivilu.

IVO: Koliko god je bitno pokušat’ bit’ originalan i svjež, u pristupu i u sadržaju, savjetovao bih ljudima da se zapitaju dok slušaju vlastitu muziku: “Zašto bi ovo ikome osim meni trebalo biti zanimljivo?” Mislim, ako žele doć’ do šire publike. Ako žele sami u podrumu slušati svoju muziku, moj pokušaj savjeta je nebitan.

Zoni: Put je bio dugačak i nisam svime zadovoljan, osobito načinom na koji sam trošio vrijeme zadnje tri godine, ali zato je život tu da te nauči nečemu. Radili smo uvijek tako da idemo naprijed i da ne stojimo na mjestu, to nam je i uspijevalo. Jedino kad smo stali na mjesto su zadnje dvije godine, jer dugo nismo izbacili novi album. Sad se to mijenja, jer toliku stanku više nećemo ponoviti. Ključno je za mlade bendove da budu autentični, iskreni, zanimljivi, hrabri, nepretenciozni, neozbiljni, svježi i da ne bježe od pop senzibiliteta ako im dolazi prirodno.

Možete li živjeti od glazbe, od ovoga čime se bavite?

VOJKO: Još malo.

Zoni: Da

IVO: Trenutno sam živ. Da živim kao podstanar i moram prehranjivati djecu, ne znam kakav bi odgovor bio na ovo pitanje.

Je li vam tlaka davati intervjue? Odnosno, što vam je najveća tlaka sad kad ste slavni? A što vam je gušt?

IVO: Davanje intervjua samo po sebi nije tlaka, problem je samo to što se s količinom intervjua povećava i količina repetitivnosti. Ništa mi nije tlaka, najčešće se ljudi samo požele slikat’ s tobom i nakon toga odu svojim putem, bez ikakvog dosađivanja i to je lijepo od njih i stvarno nije nikakav teret. Gušt je, na primjer, kod nekih “uslužnih” suhoparnih djelatnosti kad te ljudi prepoznaju i to primijetiš po njihovoj ljubaznosti i takve sitnice ti uljepšaju dan, kad se osjetiš prihvaćeno ili cijenjeno.

Zoni: Najveća tlaka mi je šetat’ cestom među djecom civila koja me dave i viču gluposti. Najveći gušt je pit dobro vino i razgovarat’ u polumračnim hotelskim sobama s mladim ženama.