hhunity.org intervju – “…prije nam je gangsta zajebancija bila napeta, ali neke šale jednostavno više nisu smiješne nakon 10 godina”

FIRMA je već oko tjedan dana vani, a od nedavno i cijela na youtubeu. Promocija albuma se održava sutra u Tvornici Kulture, a detalje možete provjeriti na Facebook eventu. U nastavku provjerite njihove odgovore na pitanja o novom albumu.

4 godine su prošle od izlaska ISTINE na vidjelo. Možda previše vremena za bit odsutan sa scene (izuzev Vojka s Kišom Metaka). Mislite li da možete nadoknaditi izgubljeni hype? Hoćete li ubuduće smanjiti vremensku razliku između projekata?

VOJKO:  Ne vjerujem da ćemo sa „Firmom“ vratiti hype, barem ne onaj digi-digi pljesak-pljesak hype. Nakon svakog albuma smo iskreno planirali smanjiti vremenski razmak do idućeg, ali uvijek se dogodi nešto i dok trepneš prođe 3 godine.

IVO: Bilo bi funkcionalno smanjit ju. Bar pokušat. Ako je to ta riječ. Funkcionalno.

ZONI: Imao sam u glavi dok sam kretao radit rađin album i dok je vojko kretao radit prvu kišu metaka, da ništa nećemo izgubit ako učinimo albume s prijateljima i za njih, tj. da ćemo samo dobit, da će nas određeni slušatelji više volit jer smo dali svoje vrijeme i sve da uradimo te albume nakon eksplozije s ISTINOM, da će bit zahvalni. Nisam siguran jesam li bio u pravu, izgleda da nisam i nikoga nije briga, svakako to neću ponavljat ubuduće.

Negdje ste izjavili da će na ovom albumu biti vaša najtvrđa i najmekša stvar i očito ste bili u pravu. Pretpostavljam da zbog toga nećete u potpunosti zadovoljiti niti jednu „stranu“ („pravi rap“ vs. „komercijala“). Mislite li da zbog toga ovaj album neće biti prihvaćen onoliko dobro koliko bi trebao biti?

VOJKO: Mislim da se cijela ta „tvrdo-meko“ debata brutalno otela kontroli. Čitam komentare na album i, iako je feedback pozitivniji od očekivanog, često ne mogu vjerovat kako neki ljudi banalno doživljavaju sve. Ako je „tvrdoća“ jedini faktor kvalitete muzike, zar onda nebi svi slušali samo Necra, Carcass i Gojiru? Zato smo i napravili „Brutalnu Besu“, morali smo napisat najružnije tekstove na najdebilniji boom-bap ikad i izderat se da jebemo svim tim debilima mater, kao kad ti malo dijete svaki dan plače da oće sladoled i onda mu kupiš taj sladoled i strpaš mu ga u usta dok se ne udavi sa njim.

IVO: Album je super prihvaćen. Zovu me ljudi na mobitel da ih je oduševilo.

Vojko je producirao i repao za Kišu Metaka, Zondo producirao i radio mix za Rađin album. Koliko vam je to pomoglo da FIRMA ispadne kvalitetnija? Ivo, gdje si ti bio svo to vrijeme?

VOJKO: Meni je dosta pomoglo jer sam se naučia radit na Abletonu.

ZONI: Naučio sam mixat puno bolje i zato ovaj album zvuči najbolje dosad. Nije mi žao što sam uradio rađin album, samo radi toga koliko sam naučio za to vrijeme.

IVO: Ne da mi se pričat o tome.

Album ste u zadnji tren nazvali FIRMA. Ima li neka priča iza tog naslova?

VOJKO: Ime nismo objavljivali jer smo znali da neće bit baza bez covera, a na coveru se počelo radit tek par dana prije nego je sve trebalo ići na tiskanje.

ZONI: Priča je da smo osnovali FIRMU i svaki dan smo u FIRMI i radimo.

Kako je došlo do suradnje s Furijom Đuntom? Hoće li u budućnosti biti inozemnih suradnji?

VOJKO: Nema neke posebne priče, Furia cijenimo kao MC-a, zvali smo ga na traku i odazva se. Ne planiramo suradnje sto godina unaprijed, ali mislim da je sve moguće.

Kako to da je Antonio dobio svoju pjesmu na albumu?

VOJKO: Jedan ružan after, par veselih momaka, sintisajzer i šišaj.

IVO:  A i zaslužio je, svira nam šta god nam treba već godinama.

Plavuša je maknuta s albuma, a po popularnosti je jedna od slušanijih na youtubeu. Jeste li više dobili ili izgubili s tom pjesmom? Očekujete li probleme zbog te pjesme pošto se ipak radi o ismijavanju aktualne predsjednice?

VOJKO: Meni se čini da smo više izgubili nego dobili. Stvar sama po sebi nikad neće biti hit, a čini mi se da smo u široj javnosti ispali nedojebani seksistički moroni. Ispočetka je to bila neka mlitava mutno-ljubavna pjesma, a onda dok smo je preslušavali je našem prijatelju mobitel zazvonia na „imamo predsjednicu“ i to nam je u trenutku bilo urnebesno, pa smo ja i ivo promijenili tekstove da prilagodimo novoj temi, dok je zonijev vers osta nepromijenjen. Moja je greška šta sam spomenia to u intervju za index, zaboravia sam da takve stvari idu direktno u naslov članka. I sada kad dobivamo nove intervjue, ili kad otvorim naslovnicu Soundguardiana i Rolling Stonea, ispada da se ništa nije desilo na albumu osim te pjesme.

IVO: Ja mislim da smo dobili. Barem to da ono jedno pitanje u intervjuima koje je bilo uspoređivanje s Tbf-om je sad zamijenjeno s pitanjem o toj pjesmi. Nije mi još dosadilo to pitanje. Pjesma je zabavna i jednim dijelom možda glupa, nemam problem s tim, mislim da sam i sam jednim dijelom glup. Kakav sam ispao u široj javnosti me nije briga niti u tragovima, jer šira javnost u roku od 3 sekunde zaboravi šta je bilo i zajaše idući senzacionalistički val, a ljudi kojima se svidi pjesma pamtit će duže. Zbog toga mislim da je više pluseva nego minusa. Nije me briga ni šta misli predsjednica nit iko drugi. Ako ti se pjesma ne sviđa, nemoj stisnit play. Jednostavno je. I nemoj me pilat sa svojim stavovima, ne zanima me hahah

ZONI: Rekla mi je prodavačica u pekari da je vidjela u medijima i poslušala na youtubeu i da pjesma uopće nije nešto uvredljiva i da joj je pjesma dobra. Znači ako se dogodilo da je hrpa normalnih ljudi to poslušala radi medijske pozornosti i reagirali su slično, ne smeta mi. Svaki političar zaslužuje u naj-naj-najblažu ruku ismijavanje, pa i ona.

 

Određene pjesme komercijalnog zvuka su vas koštale jednog dijela starih obožavatelja koji su vas pratili od početka (pritom mislim i na singleova s ISTINE i FIRME). Isplati li se zamijeniti „hardcore“ obožavatelje s komercijalnim uspjehom i vrstom publike koju on nosi sa sobom?

VOJKO: Dječaci su imali pop/turbofolk stranu od samih početaka, čak i na DRAMI, tako da ja ne znam o kojim mi „hardcore“ fanovima pričamo. Ja sam 100% siguran da mi u ovom trenutku naše karijere izbacimo „Narodnu“ ili „Punjene Paprike“ da bi nas svi ispljuvali da smo se prodali.

IVO: Jel misliš na one fanove šta na youtubeu hvale po njihovim izmišljenim kriterijima”tvrde” pjesme i seru po ”mekim” pjesmama, a kad dođeš imat koncert u njihovm gradu onda umjesto da plate kartu i dođu na koncert ostanu doma sjedit pred kompom i na youtubeu komentirat neki treći bend? Koja korist od takvih ”fanova”?

ZONI: Serem se na tvrde puževe.

Gotovo cijelu produkciju je odradio Vojko i to je utjecalo na zvuk albuma koje je dosta više elektronički nego prijašnji. Jeste li namjerno krenuli u tom smjeru ili je to došlo spontano? Odgovara li vam više takav zvuk ili zvuk sampleova i nekakvog „tipičnog“ hip hopa?

VOJKO: S obzirom da se zoni preusmjeria svoje vrijeme većinom na miksanje i učenje o miksu, na mene je spalo napravit muziku da se ima šta za miksat. Meni elektronički zvuk dolazi spontano jer mi je tlaka snimat bend (jer ne znam to radit kako treba), a tlaka mi je i počet radit od nekog glavnog sempla, jer kad imaš jedan dominantni loop, to je to, ne možeš ga na previše načina editirat da napraviš neke zanimljive aranžmanske promjene u toku pjesme.

ZONI:  Vojko je odradio 85% produkcije, znači 17 pjesama od 20. dok sam završio rađin album, vojko i ivo su imali versova snimljenih, već se radilo na pjesmama, taman dok bi ja mixao gotovu traku, oni bi radili dalje. U osnovi sam do samog kraja rada na albumu mixao i pokušavao sustić sa pisanjem tekstova sve te pjesme koje su se radile odjednom. Radi toga što se već radila hrpa pjesama, nisam ni stigao radit novu glazbu niti je bilo potrebe. To svakako planiram nadoknadit sad. Inače malo šta mi prirodno paše osim rep tužaljki na spore beatove, svaka pjesma koju radimo mi je vokalno nov izazov i tako i treba biti. Sve drugo bilo bi dosadno i stagnacija.

Ima par stvari od minutu do dvije, koji efekt se htjeli postići s tim kratkim stvarima?

VOJKO: Neke ideje nema smisla razvlačit na duže od onoga kako prirodno dođe. Po meni te kratke stvari super funkcioniraju u sklopu albuma, naravno da nikad ne bi napravili single od pola minute. Jesu li to skitovi ili pjesme, nikoga nije briga u 2015.

IVO: Nismo htjeli ispast likovi koji od duhovite ideje završe na prerazvučenoj neduhovitoj pjesmi. Svaka pjesma koju izbacimo traje koliko treba trajat.

ZONI: Dobro je na albumu kad nakon duljih pjesama uleti jedna tako kraća da razbije osjećaj u koji se uljuljaš i pripremi te za nastavak albuma, tj. vrati ti koncentraciju.

Album je najeksperimentalniji do sada, znači li da će Dječaci ići isključivo u eksperimentalnom smjeru?

VOJKO: Ne znam.

ZONI: Ne znam ni šta to znači, uvijek smo radili sve što nam je padalo na pamet, tj. eksperimentirali.

Koliko je Croatia records imala veze sa singlovima koji su izbačeni prije izlaska albuma? Koliko općenito izdavačka kuća ima utjecaja na vaše pjesme, mjesta gdje ćete nastupati i slično?

VOJKO: Croatia records, do izbacivanja Plavuše s albuma, nije imala apsolutno nikakav utjecaj na nas šta se tiče kreativne strane. Oni poslušaju pjesme koje imamo i daju svoje sugestije, ali nikad nisam osjetia bilo kakav pressing da ih moramo poslušati. Mi iz CroReca kontaktiramo uglavnom samo mlade ljude koji su „zaduženi“ za nas i oni svoj posao obavljaju vrhunski.

IVO: Ne sjećam se da smo ikad morali mijenjat iti jednu sekundu neke pjesme, osim cenzuriranja pojedinih riječi na radijskim singlovima, al’ to nije zbog izdavčke kuće već zbog radio stanica.

ZONI: STRUJU smo izbacili zato jer smo u toj fazi rada jedino tu pjesmu imali kako tako gotovu i sa pjevnim refrenom, BILE STARKE isto po vlastitoj odluci.

Koliko vam je beskonačni whine fanova kako ste se promijenili i odmaknuli od klasičnih rap okvira poticaj da radite još eksperimentalniji rap?

VOJKO: ta oznaka „eksperimentalni rap„ mi smrdi na pretencioznost i snobizam. Mi samo radimo šta nam je u trenutku zanimljivo, prije nam je gangsta zajebancija bila napeta, ali neke šale jednostavno više nisu smiješne nakon 10 godina. Ne želim imat 40 godina i bit kao Method Man koji još uvijek pokušava prodat istu priču koju je prodava kad je bia mulac, a vidi mu se na faci da je star, umoran i da mu je pun kurac svega.

Po socijalnim mrežama se našlo par usporedbi s grupom Death Grips. Laska li vam to? Jeste li uopće i težili takvom zvuku?

VOJKO: Otvoreno priznajem da ih bajtam na pjesmama „Smeće“ i „Yoko Ono“. Kad sam ih čua prvi put, osta sam zapanjen u stilu „al se i to može u rapu“. Oni su imali odlična prva tri albuma, onda su odlutali u neku dosadu di se onaj MC stalno dernja na jedan te isti način, a mislim da je repetitivnost loša stvar za navodno „eksperimentalni“ bend.

 

Autori: Music Junkie, Tin Sukre Špiljak, Ivan Vedak Rofellos