dopmagazin.com reportaža – URBAN, LEMONHEADS, DJEČACI, …@ Rokaj Fest 2008 (2008)
Drugi dan Rokaj festa pružio je puno više od prvog i od samog početka bio pun pogodak. Festival su, po užasno jakom suncu, otvorile doslovno mlade snage Izolierband, srednjoškolci koju sviraju nekakav pop rock, pola na negleskom,a pola na hrvatskom. Simpatično, ali ništa više od toga. Nakon njih su na binu izašli, totalna suprotnost u godinama, Viva Glorio i otprašili pola sata svirke. Kao i na svim njihovim koncertima, kretanje na stageu je zanimljivo, svirka je standardno dobra, ali vokal jednostavno ne mogu prežvakati. Bilo bi puno bolje da su instrumentalan bend.
U 19 sati, pred nekih dvjestotinjak ljudi, jako dobar nastup zabilježile su britanske mlade snage u usponu, bend Soprano. Iako na albumu i myspaceu zvuče kao tipični britanski pop rock, na pozornici to izgleda puno bolje, jer je ekipa energična, spremna na show i zajebanciju, a što se tiče svirke izvrsno su uigrani i cijeli nastup je pomno ispalniran, tako da ne dvojim da će se u budućnosti čuti za njih.
Jebeni bolesnici, kultni američki punkeri Dwarves, odsvirali su jako zanimljiv, duhovit i brz klasični old school punk koncert. Malo pljucanja, malo stage diveanja, pokoji razbijeni bubanj i stalak za instrumente, par riffova, dvominutne pjesme, konstantni pogo, pokoji hit, neprestani fuck yeah i pomalo egotripa sasvim je dovoljno da ovo bude jedan od ponajboljih punk koncerata koje sam gledao u živo.
To se sve odvijalo na glavnom Coca Cola stageu, a u 21h zvuk Dječaka nas je dovukao na drugi, Tele 2 stage. Pola sata jako dobre zajebancije, izvrsnog hip hopa, užasno raspoloženog trojca kojima se pridružio Alejandro Buendija iz sjene, lošeg razglasa i publike kojoj ništa nije jasno garantiraju nominaciju za najbolje ovogodišnje debitante. Ako se TBF u različitim kontekstima nazivaju hrvatskim De La Soulom, onda Dječake sa svojim flowom, beatovima i ponašanju na sceni slobodno možemo nazvati hrvatskim Beastie Boysima.
Nakon njihove svirke ponovno seljenje na glavni stage koji je oba dana imao izvrstan razglas, bolji čak i od VIP Inmusica, i čekanje Urbana i njegove četvorke. I večerašnji koncert je bio jedna od najboljih Urbanovih koncerata ikad, vjerojatno zbog sjajne atmosfere i preko 7000 ljudi koji su pjevali zborno s njim. Uigranost benda, sjajan timing, karizmatični Urban, kojem se mogu prišiti etikete „umjetnika“, „preseratora“, „onoga što nosi suknje i marame“, ali kada se sve to ogoli – ostaje jako kvalitetna glazba sa još boljim tekstovima. Izvrstan koncert, sjajan odabir pjesama koje su činile većinom stari hitovi i pokoja novija stvar, izvođenje čak i „Moje vode“ i njegova izjava da mu se skoro digo kurac koliko je dobar koncert bio, dovoljno opisuju atmosferu.
Lemonheadsi su još jedni od velikana koji su posjetili naše krajeve. Korektna, ali i na trenutke pomalo zamorna svirka, dokazuju da je bend i dalje kvalitetan, sve zvuči apsolutno dobro, ali energija se tijekom godina izgubila. Odsvirali su više starijih hitova isprekidanih s pokojom novijom pjesmom i time završili sjajan subotnji line up glavnog stagea.
Masu kvalitetnih bendova, što legendarnih, što manje poznatih, preko 10 000 ljudi uz izvrstan zvuk sa glavnog stagea i nešto lošijeg sa manjeg te jako dobra organizacija, potvrdili su da je Rokaj fest itekako potreban Zagrebu i Hrvatskoj.
Autor: Davor Drezga