dalmatinskiportal.hr intervju – Ne bismo u TV showu nosili štikle, ipak nismo toliki klaunovi
Dječaci su izbacili dva singla, Struju i Bile starke, a pred njima je i koncert u Judinom drvu idućeg petka. Dovoljan razlog za paralelni intervju s Zondom, Ivom i Vojkom…
Koja vam je draža pjesma Struja ili Bile starke? Kakve reakcije dolaze do vas?
Zondo: Starke su mi draže jer mi je pjesma zabavnija. Jedine reakcije dolaze od djece koja mi pjevaju refren dok šetam gradom. Radio postaje su te pjesme uglavnom ignorirale, kao i većinu naših singlova, tako da ih širi krug ljudi nije ni čuo, pa nisam dobio ni reakcije.
Ivo: Na koncertu u Rijeci je cijela dvorana pjevala Bile starke, a i u Zadru i Šibeniku je vladalo ludilo za izvođenja te pjesme. Zadovoljan sam i rekcijama na Struju i na Bile starke.
Vojko: Struja mi je draža jer je posebnija. Starke su plitki pop-hitić, ali imaju razigraniji aranžman pa ih je zabavnije izvoditi uživo.
Nose li vaše cure bile starke?
Zondo: Nemam curu
Ivo: Nemam ni ja al’ mi ne bi smetalo da ih nosi. To šta je nešto postalo trend ne znači da svaka osoba koja sudjeluje u tom trendu spada u isti kalup.
Vojko: Ne.
Jeste li vi imali fazu starki?
Zondo: Nikad nisam imao starke, iako mi je prošlo kroz glavu da ih uzmem dok sam bio mladi siromašni student. Tada su isto previše koštale za ono što nude, pa sam uzeo espadrile.
Ivo: Nisam imao jer sam podeblji čovjek, a mislim da debelim ljudima ne stoje baš dobro takva tanašna obuća.
Vojko: Ne.
Crnite splitske cure u Bilim starkama…
Zondo: Crnimo uniformiranje i jednoumlje.
Ivo: Samo smo išli opisati jednu društvenu pojavu jer nam je bilo zanimljivo pa čak i smiješno koliko često ih viđamo.
Sada će predsjednički izbori, je li vas netko pokušao angažirati za kampanju? Kakav bi bio vaš odgovor?
Zondo: Ne i naš odgovor bi bio ne.
Ivo: Ako bi postojao kandidat koji bi zagovarao dovoljno ekstremne i zanimljive metode, na primjer zatvaranje državnih granica i naplaćivanje ulaza u zemlju 100.000 eura, rado bih sudjelovao u tome.
Vojko: Trudimo se zaobići politiku.
Kakav bi Kolindi, a kakav Josipoviću složili jingl? Koji bi bio refren?
Zondo: Gade mi se oboje, jer su ulizivačke kvislinške sluge, ne dam nijednome niti sekundu svog vremena.
Ivo: Stvarno bi bilo čudno da nam se kao relativno odraslim osobama s relativnom količinom razuma ne povraća od političara. Ne mogu pisat refren dok povraćam. Moram misliti na zdravlje.
Vojko: Složio bi nešto slično ‘Diabolezzi’.
Bi li sudjelovali u TV showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’?
Zondo: Ne, toliki klaunovi ipak nismo.
Ivo: Presvlačenje u robu osobe suprotnog spola je zastarjeo tip humora i ne vidim kako nakon par minuta može ikome bit zanimljiv, a kamoli čitave sezone. Nemam dovoljno bezobraznosti u sebi da glumim da me to zabavlja, ustvari me rastužuju životi ljudi koji to gledaju. Volio bih da sam tip osobe koja iz toga može izvuć financijsku korist.
Vojko: Mislim da nisam tip osobe koja je spremna nositi štikle na HRT-u.
Prosvjeduju branitelji, prosvjeduju navijači. Ima li nešto zbog čega bi vi trenutačno izašli na ulicu?
Zondo: Ima previše razloga i ciljeva za izaći na ulicu, npr. za ovo: poništenje privatizacije devedesetih, hapšenje i oduzimanje osobne i obiteljske imovine svim tajkunima i ratnim profiterima, poništenje privatizacije banaka, poništenje privatizacije svih nacionalnih resursa, proglašavanje svih članova svih vlada dosad nacionalnim izdajnicima zbog lopovluka, gluposti, zaduživanja i neodgovornog vođenja države, njihovo hapšenje, oduzimanje osobne i obiteljske imovine, kao i hapšenje svih državnih odvjetnika koji su dosad služili samo kao političko oružje, uvođenje političke odgovornosti kojim bi zaposlenici države odgovarali svojom imovinom i slobodom za rad iz osobne koristi. Ima toga još razloga za izlazak na ulice: smanjivanje hrvatskog sabora na barem upola manje zastupnika, ukidanje županija i većine općina, informatiziranje cjelokupnog državnog sustava, znači otpuštanje većine birokratskog beskorisnog i besposlenog aparata, tj ljudi koji samo znaju fotokopirat papire i slati te u drugi ured, pa ukidanje pola milijuna glupo napisanih beskorisnih zakona kojih se nitko ne drži, drastično pojednostavljivanje poreznog sustava, drastično smanjivanje nameta privatnim poduzetnicima i olakšavanje vođenja posla kroz informatizaciju države – poduzetnici trebaju biti u mogućnosti osnovati i voditi formu i rješavati sve svoje obaveze prema državi preko internet browsera ili mobilnih aplikacija. Idemo dalje: ukidanje državnih financijskih potpora svim profesionalnim sportskim klubovima, sportski klubovi se trebaju financirati od članarina polaznika, privatnih donacija ili prodavanja navijačkih rekvizita, dresova, itd. tj. kao svaka druga firma ili dioničarsko društvo trebaju sami namaknuti sredstva, financiranje jedino sportskih terena za javnu rekreaciju dostupnu svim građanima, ukidanje svih davanja svim religijskim zajednicama i organizacijama, naplaćivanje poreza na sve njihove usluge, religijske zajednice se trebaju financirati od članarina svojih članova i privatnih donacija, a i to treba biti oporezivano takozvanim porezom na glupost, nacionaliziranje sve imovine religijskih zajednica, koja se ne koristi za religijsku službu, ukidanje vjeronauka u školama, umjesto njega uvođenje predmeta ‘svjetske religije i filozofije kroz povijest’, kao i uvođenje predmeta građanskog odgoja koji uči toleranciji i građanskoj odgovornosti, ukidanje državnog financiranja rada vjeroučitelja i svih teoloških fakulteta koji proizvode potpuno beskorisne pojedince za državu, a troše ogromna sredstva. Nije gotovo, evo još razloga: uvođenje informatiziranog sustava tzv. fluidne demokracije, ukidanje besplatnog svakodnevnog javnog medijskog prostora političarima i religijskim zajednicama, političari nemaju što biti zvijezde koje gledamo svaki dan, oni su obični i lako zamjenjivi birokrati, zaposlenici firme Hrvatska koja za dioničare ima svoje stanovnike i njima moraju biti odgovorni, obavljati svoj posao neprimjetno i savjesno. Država je dužna podnijeti transparentno financijsko izvješće za svaki kvartal, ozakonjivanje, državni nadzor, monopol i stroga kontrola nad sektorom pružanja seksualnih usluga, lakših i težih droga, a sav novac od toga preusmjeriti u zdravstvo, znanost i obrazovanje. To je samo onako za početak iz prve, iz glave.
Vojko: Da kupim kruh.