vukojebina 2
srebrni letač dvosjed iz predratne serije independent letača zaustavio se nasred najprometnijeg trga u vukojebini. ispod sloja blata i pijeska koji su više izgledali kao djelo slikara koji se upravo skinuo sa zadnjeg hita moderne farmacije nego kao posljedica nemara vlasnika nazirao se plavi natpis. nova policija pisalo je na vratima koja su se podigla u zrak da bi iz letjelice izašao plećat čovjek srednjeg rasta duge crne masne kose u repu. šerif čačiđ predstavljao je ona dva kapitalna k u korumpirana kurčina. uputio se pijanim korakom prema prvom saloonu. kao i uvijek, u dolini dražesnih sredinom jutra magla je još bila gusta.
– skiffy daj mi jedan dizel-kaboom – ležerno je izustio naslanjajući svoje mesnate udove o rub šanka. -jedan dizel-kaboom stiže, nije šnicel taboo više – sa smješkom je izrecitirao skiffy. skiffy je govorio u rimi jer je prvo pravilo poslovanja lanca saloona i kasina ‘mediterrain’ glasilo: ako ste usluženi bez rime, usluga je besplatna.
- a uslužitelju mati jadna – dodao bi skiffy. skiffy je bio konobar i nije imao nikakve umjetničke naobrazbe (uostalom, nije ju ni mogao dobiti budući da se posljednja visoka škola umjetnosti u dolini dražesnih zatvorila 5 godina prije njegova rođenja) al’ su se nakon prvih 8 sati rada njegove rime u čuda pretvarale. a danas je odrađivao duplu smjenu.
jednim dobro uvježbanim potezom šerif čačiđ je iskapio dizel-kaboom, prošao masnim prstima kroz masnu kosu i proskenirao pogledom po saloonu.
-
koja gomila gmizavih danguba i niškoristi – rekao je ogledajući se i rutnuvši nedugo zatim. iz sive gomile začuo se i pokoji povik odobravanja.
-
dođi vamo, kujo – obgrlio ju je jednom rukom preko ramena, onako prijateljski, a drugom ščepao za sisu. kuja je imala tijelo žene i vučju glavu. tijelo žene s 3 sise, ustvari. te 3 sise koje su bile, kao i na psećem tijelu, vertikalno raspoređene, i ta vučja glava mogle bi biti jedan od razloga zbog kojih su ju ljudi oslovljavali s kujo.
-
večeras u 8 – bilo je sve šta mu je bezbojnim, prigušenim glasom rekla.