ultramagnetic mcs
vrijeme leti, opet su mi dani prebrzo prošli i imam ispit u subotu u 17 sati. zato ću našvrljat nešto ukratko.
vanka je zima ka u pički mrtve kurve šta već tjedan dana leži u lokvi u sibiru. e sad, obično kad je tako zima, volim prekopavat po muzici koju nisam odavno ili uopće sluša. e pa tako prije koji dan, naiđem ja, kopajući po cedeovima, na nešto neočekivano. dvostruki lp od michal jacksona nazvan history s još nekim slovima u podnaslovu.
hrpa linkova i mnogo veselja na čitaj dalje.
možda će neko od vas nesretnika koji dolazite na dječake pronaći smiješnim da se na gore navedenom albumu nalazi pjesma this time around na kojoj gostuje, nitko drugi, do biggie smallsa poznatiji kao notorious b.i.g .,tvorac ready to die albuma, po meni najboljeg drug-dealing/gun-worship/ bitch-slaping/ stickin-up-the-stick-up-kids albuma. Pjesma je donekle kul, iako onaj dio sa biggijem i nije nešto(producent je jebeni kreten kad ne uspije od biggija napravit hit, po meni).
valjda postoji neko nepisano pravilo da pop pjesme u kojima neko pokušava rapat ne smiju zvučat bolje od pop pjesama u kojima niko ne repa.
također, na istom cd-u nalazi se pjesma 2 bad na kojoj gostuje, pazi sad, shaquille o’ neal.
neću trošit riječi na to.
nikad nisam volija old school. svi likovi mojih godina koji govore da slušaju hiphopičnu muziku iz druge polovice 80tih su ili preseri ili retardirani. jer flow je bio jednoličan, delievery retardiran, stihovi predvidljivi, jednostavni i dosadni. čast iznimkama. a iznimke se drže za najbolje repere ikad. to je drugi problem, o kojem neću tandrkat sad, a i sve me manje zanima nečije mišljenje o tome tko je najbolji. al’ evo kako smo se ja i tadašnja muzika pomirili. ultramagnetic mcs – critical beatdown. svaki put kad kool keith baci neki lajn šta su ga prodigy desetak godina kasnije semplirali i uvrstili u svoje multiplatinaste svjetske hitove moraš pomislit: kvragu taj kool keith je i nazad u danu bio slađi od osmjeha koji moraš bacit kad se u subotu ujutro probudiš s kurcem u ustima jessice albe, a njene prekrasne oči ti govore – evo sad ću donit sladoled, čekaj samo da ti progutam dna.
evo komad klasike:
well I’m the equalizer, known to be graphic
i clear static, breakin up traffic
Move, while I enter the groove
i’m on top, and happy to prove
to wack MC’s who claim to be better than
no way I’m frankly more clever than
all of you, each and every one, my son
pay close attention
i take your brain to another dimension
hold it, mold it, shape it
you got a knife, yes I wanna scrape it
up and down, sideways, any way I can
be rude to you
but I’ll rap and be crude to you
and eat up, toy ducks I beat up
i am the oven your brains I wanna heat up
mega, supersonic degrees
i come around, roastin MC’s
with fire, to burn the toy liar
raw meat, turn the flame higher
cook it, like a fish I’ll hook it
for any beat, it’s time that I took it
right, correctly to the top
with the rhythm and as your head bop
i’m hype, for the critical beatdown!
također moram pohvalit drugi album bubba sparxxxa i produkciju koja je vrhunska. timbaland i organized noize. baš onaj tip albuma za uključit ga za buđenje ujutro. budeš vesel cili dan posli.
slušam još zadnje vrime azru i music for earthworms velikog aesop rocka. prije sam ima na kazeti snimljeno većinu pisama, međutim nije bilo 88,9 fm nighttrain promo stvari koja je čista hladnoća. ili kad kuja upadne na the substance s onim close to insanity upadom, pa ti nakon toga aesop pomuti lokvu u mozgu svojim talasajućim flowom i tada puno dubljim glasom, mizantropski savršen kao ikad. definitivno jedan od mojih najdražih mcija.
..once the day turns night, senoritas suck the woody like termites..
eto, to bi bile neke od stvari koje jedan dječak sluša kad je vanka jajosmrzavajuće zima.
ništa od linkova, kujo.