the truth, the whole truth and nothing but the truth

chillaxin all foggy u zondinija doma, na tv-u mini serija o giacomu casanovi, vjerojatno najpoznatijem svjetskom jebivjetru.
kolko sam uspia pohvatat: casanova, star i ogorčen, provodi posljednje dane života u samoći potajno se nadajući da će se pojavit henriette, valjda jedina žena koja ga je voljela i (na razne načine) pratila čitav život, pomoću posrednika brinula o njemu, izvlačila ga iz nevolja et cetera.
naravno, još uvijek je sposoban zavest pripadnice slabijeg spola, pa se tako jedna od služavki već određeno vrijeme muva oko njega, sluša njegova laprdanja i to, da bi se na kraju sažalila nad njim i odlučila, krajnje pronicljivo, olakšat mu posljednje trenutke na zemlji. ne, nije mu počučala stari smežurani kurac (iako smo svi to pomislili, iako ste i vi to pomislili, iako je to bilo ono najlogičnije, najizvedivije i najefikasnije šta je u tom trenu mogla izvest) ne, pazi, ona mu odluči lagat.
odluči se pretvarat da ju je henritte poslala kako bi brinula o njemu i da henriette upravo stiže da ga vidi. u sljedećem kadru on umire nasmiješen jer ga je ta laž navodno usrećila.

e sad… mi priglupi sisavci, nikako ne možemo znat šta se događa nakon smrti. rijetko se neko priključi u prijenos dnevnika i kaže:
ej slušajte evo javljam se iz te i te dimenzije, upravo prolazim kraj hitlera, wilt chamberlain i manute bol ga buše analno, znojni einstein mu se kenja po čelu, nemojte radit pizdarije dok ste tu, postoji zagrobni život u kojem ćete bit kažnjeni.
ili ikakav zagrobni život. ili išta.
prema tome…
nebi li bilo logičnije da mu je u tim posljednjim trenucima izvjesnosti, prije puta u nepoznato, u momentu u kojem ljudi tragaju za smislom tog cijelog putovanja, na samom vrhu gomile nabacanih pitanja bez odgovora, ako je već htjela učinit dobro djelo, rekla – ISTINU?
lažljiva mala ništavna crvljiva manja od makova zrna crv od kurve bojažljiva nepotrebna jedna od neuspjelijih djela prirode zaostala u razvoju glupa lasica