ši-ši-ši-ši

6

nisam se baš naspava tjedan uoči koncerta, ni tjedan prije tog tjedna, a ni tjedan prije tjedna prije tog tjedna. nisam naspavan ni sad. zadnji put sam se osjećao odmorno krajem petog ili početkom šestog mjeseca. ovo pišem kao svojevrsnu ispriku ako se tko nađe uvrijeđen ili povrijeđen kojim napisanim slovom. ne želim nažao ništa nikome ponaosob, možda jedino ljudskoj vrsti kao takvoj, na čiji ću se grob s guštom popišat kad se reinkarniram kao divovski međuplanetarni kurac.

neke od stvari koje su neki od sudionika smatrali zanimljivima:

u bekstejdžu je bia wc u kojem nije bilo četke. kolko se sjećam, dampali smo se u njega barem zondo, milito i ja. vjerojatno i još par ljudi. ušla je neka ženska koja je prigovarala da nismo očistili wc za sobom. morat ćemo odsad pa nadalje nosit četku u kombiju, da možemo prije i nakon koncerata čistit wc-ove u kojima nema wc četke.

nakon koncerta ta ista ženska (il neka potpuno druga) mi je pričala o snuff pornićima i o tome kako ona ima babu bez kukova koja ima dobru penziju i vikendicu i kako bi ja, jelte, trebao iskoristit tu situaciju. mislim da smo kasnije u još par navrata pričali al ne bih znao navest o čemu je tu bila riječ.

na igralištu na kojem je postavljena bina nalazio se i kontejner iz kojeg su albert zondo i još neki pojedinci iskopali par knjiga. gotovo sudbinski, tu se našla i knjiga naslova ‘drama i problemi drame’.

kao i uvijek, prije i nakon koncerta, ljudi su radili šta ljudi rade i ljudi su pričali šta ljudi pričaju.