showinizam 3
rekao sam joj da dan žena baš i nema previše smisla s obzirom na količinu pažnje koju žene svakodnevno dobijaju. pažnje, pozornosti i ostalih pekmeza koje sad neću nabrajat, da ne ispadnem previše pekmezast. pitala je kako znam da ih dobijaju dovoljno. to je barem logično…
svi ti pekmezi (koje ću odsad skraćeno nazivati potvrdom o vlastitoj nezamjenjivosti, vječnoj kurcodizajućoj sposobnosti i svevišnjoj mudrosti i mogućnošću predviđanja budućnosti koja se manifestira u svakodnenim izjavama tipa: pa jesam li ti rekla, jesam li?) djeluju kod žena poput katalizatora. jasno je da one funkcioniraju i bez pekmeza, međutim svakom iole izvježbanom oku vidljiva je razlika. frapantna razlika.
ako je nedostatak pekmeza kroničan – žena se pretvara u …nešto puno gore od vukodlaka. u nezadovoljnu ženu. a nezadovoljna žena je gora od popaja u 2. noći apstinencije od špinata, gora od 40 čangrizavih kanibala. kanibala čangrizavih od gladi.
kolko god mi muški tepali sebi napuhujući ove ili one dijelove vlastite osobnosti i sposobnosti, duboko ispod tih par macho slojeva, svaki muški zna da nema šanse, apsolutno nema šanse da izađe na kraj s nezadovoljnom ženom.
zbog svega toga, da bi se svijet nastavio vrtit, da bi jednadžba bila u ravnoteži, mora biti x = žene dobijaju sasvim dovoljno pažnje.
odgovorila je nešto tipa da je svaka žena kraljica i da zaslužuje pažnju i da su nas muške sve žene rodile i bla bla.
i još jednom je bila u pravu.
veza s curom koja je pametnija od tebe ima i svojih prednosti.