Sarajevo 2
Nedjelja je, koncert je bio u petak. Bole me ruke i noge, još uvijek nemam glasa koji sam izgubio valjda jer sam se previše derao, mogu sad samo šaptati. Nadam se jebote da će mi se glas vratiti do četvrtka kad imamo nastup u Zagrebu, jer inače će bit zajebano.
Krenuli smo prema Sarajevu negdje u 3 popodne jer smo morali čekati Ivu da završi sa svojim dizaličarenjem. Vožnja je bila turbulentna. Došli smo do kluba, i odma udrili pit s ljudima ispred kluba. Na koncertu je ovaj put bilo negdje duplo manje ljudi nego prošli put, ša je valjda i oke pošto promocije nikakve nije bilo. Većina publike su nam bili metalci, a repere sam mogo nabrojat na prste jedne ruke, valjda nas je sarajevska hip hop scena bojkotirala jer smo se odbili pojavit na onom Bussin mixtapeu, pošto nismo imali vremena za to jer radimo na albumu. Čak je i Edo našo vremena da snimi neki rep za to, pa je valjda zbilja ružno od nas da nismo mogli naći vremena. Eto ti ga na.
Zato su ljudi koji su došli bili preludi, pa smo im i mi morali vratiti istom mjerom, tako sam i izgubio glas. Vujo kaže da nam je to bio najbolji nastup ikad, ja mislim da smo mogli i bolje, bar možda ja, jer su onam oni dali toliko puno, možda i više nego mi njima. Usred koncerta, doveli su nam neku djevojku na binu kao dar. Super su ljudi, zato smo išli nakon koncerta pit s njima.
Došli smo ispred nekakvog kluba “Bosna”, gdje su, dok smo mi ispred dovršavali pivu, iznijeli dvije djevojke mrtve pijane. Činilo se kao dobro mjesto za započet pit, a i bilo je, moš ga usporedit sa Zanatom u Splitu. Rakija je bila tvrda, a bogme i obilna. Neki emo momak koji je sjedio do mene je izrigao sebi po stolici među noge nakon dvije čašice. Ivo je objašnjavao ljudima da se Vojko upravo krivi na desnu stranu, zato jer žvače hranu samo desnim zubima, i znoji se samo na desnoj strani čela.
Upoznao sam Starke, dvije djevojke iz Sarajeva koje sviraju nekakav electro trash nabijen čistim sexom, a nastupaju uživo u sexy doljnjem rublju, znam jer sam im gledo slike na myspaceu. Malo sam se razočarao kad sam ih vidio skroz mirne i normalne i ne u doljnjem rublju, jes da su mi platile rakiju, al bogme mi nisu ni uzdisale i stenjale na uho ko ša to rade u pjesmama, šteta. Kažu zato da će brzo doć pjevat u Split, pa se nadam sa će pripremit lijepo sexy rublje i puno znoja za taj koncert, onda ću bit zadovoljan. Nakon toga sam otišo u nužnik, i kad sam se vratio, Vojko je plesao na stolu s nekom ženom, a predsjednik je širio ruke u ekstazi.
Vani sam u općem neredu uspio izgubit novčanik, a u njemu sam imao sve žive moguće dokumente. To me dosta sjebalo, al ne tolko da bi na stražnjem sjedalu Brankovog auta zaplakao zajedno s Vojkom koji je nemilo lio “G suze” kao da je ubio nekoga, ponavljajući nama ostalima da on “plače G”, i da je to ganxta. Vozili smo se s dva auta do Šaranovog stana, Šaran se vozio u prtljažniku cijeli put. Hvala Šaranu ša nam je dopustio da spavamo na njegovom podu. Hvala svim sarajlijama koji su pili s nama i častili nas rakijom.
Drugog dana ujutro me probudio poziv na mobitel, na moje veliko iznenađenje zvao me neki čovjek koji kaže da je našao moj novčanik i da mi ga želi dat brzo jer ide popodne u Frankfurt. Zvao sam odma Ahmeda, organizatora našeg koncerta da mi pomogne jer ne znam po Sarajevu, a i Šaranov stan je na samom rubu grada, tako se on našo s likom i tako sam dobio novčanik. Nisam se uspio ni zahvalit čovjeku, koji je potvrdio kolko su ljudi u Sarajevu odlični, al viš idem mu sad poslat jedan vrlo zahvalni sms. Na povratku smo gledali DJ Branka kako ljutito trubi kiši, i onda nas za 5 minuta pita jel prestala padati, a zatim smo ga slušali kako priča o kvaliteti uličnih kurvi u Queensu.