san 2
ne sjećam se točno kako je sve počelo. trčao sam u polumraku neke ogromne prašnjave prostorije koju su uzdržavali kameni stupovi. trčeći sam sa desne strane opazio jedan klaustrofobični mračni bazen i iz nepoznatog razloga uskočio u njega. mislim da sam imao bacač plamena sa sobom. uronjen, gledajući dno bazena kako se miče shvatio sam da nisam sam unutra. apsurdno ružna i jeziva ribetina progutala me svojim dvometarskim usnama. ispostavilo se da je to bila videoigra koju je programirao sett. dijelom sam u nekoj mračnoj sobi govorio settu kako mu je realna igra, dijelom sam još bio unutar ribe.
opet nekakav izlet. u nepoznatom gradu u blizini splita, duboko u zimzelenoj šumi koja podsjeća na marjan. tu smo bili sva 4 dječaka i neke dvije ženske, čija lica se nisam mogao dovoljno koncentrirati da prepoznam. jedine konkretne osobine tih dviju žena je da je jedna bila bijela a druga crna. i ja i zoni smo naginjali crnoj. ušli smo u nekakvu staru biblioteku usred šume, glavni bibliotekar je u licu bio mješavina papijevog očuha i vlasnika kluba quazimodo. pregledavajući neke opskurne prašnjave knjižurine, raspitivao sam se o tvrdo-ukoričenim starim stripovima o fantomu. bibliotekar mi je odgovorio da toga više nema ali mi je, kao čovjeku od očitog ukusa, odlučio pokloniti svoju osobnu verziju trećeg dijela gospodara prstenova. prekopavajući po ormariću prema kojem me je usmjerio, pronašao sam tu neobičnu knjigu. prelistavajući je, zamijetio sam da knjiga ima dosta ilustracija, čudnih, u smeđem tonu, i kad bi se dovoljno dugo zagledao, slike su treperile i micale se kao pod površinom mora.
u toku razgovora, ispostavilo se da je bibliotekar reper. odmah je od ispod pulta izvadio malu stereo liniju i stavio u nju svoj demo. iznenadio sam se, demo je stvarno bio odličan. nemogu se sad sjetit nijednog lajna ali znam da je tip ubijao, imao je neke dosta duboke tekstove i siguran delivery, podsjećao je na mladog nasa, samo malo više out-there. i ja i ivo smo se složili da je lik bomba ali da su mu bitovi malo loši i da je sve skupa loše smiksano. da smo primali petog dječaka u bend njega bi sigurno uzeli.
izlazeći iz biblioteke nazad u šumu, balans se promijenio i sad smo i ja i zoni naginjali prema bijeloj djevojci. neko vrijeme smo svi sjedili na šugamanima i pričali a onda smo nestali.