radio hitler 2

ponekad s divljenjem razmišljam o diktatorima kojima je pošlo za rukom poubijat toliku količinu ljudske stoke. mislim, dobro je da smo se riješili nekih iz te bezlične mase slijepaca, samo ne znam šta ćemo sa ostalima, naprimjer – ovi likovi šta još uvik zovu radiostanice da bi popričali s osobom koja prima pozive i zamolili ih da puste pjesmu koju baš oni žele.
zamolili ih da im ispune želju, kao da je radiopostaja neka pećina, a zaposlenici su duhovi iz lampe koji ispunjavaju želje. moga si samo stisnit play u winampu, retardu.

zadnji put je lik nazva i tražija bilo koju pismu od black eyed peasa. nije mu ni bilo bitno koju. bilo koju.
da su mu pustili nešto s prvog albuma, npr head bobs, nebi ni zna da su mu ispunili želju. grozan kreten.

ista vrsta ljudi je ovo lito u o’hare 5 minuti prije zatvaranja pilala vjerana da im pusti shakiru – waka waka.
3 turista. muški spol.
šta je u glavi tim ljudima?
apsolutno nepostojanje osobe.
najoptimističniji dio mene se nada da se radilo o 3 homoseksualca neprikosnovenog smisla za humor.
racionalni dio mene čita ”vodič kroz lomače – bacanje novog svjetla na konverzaciju”.