Premijera Paprika na kemikalcu

Nakon vecere smo se preselili u bar di nas je cekalo 5 vrsta skupocjenih sireva sta se rizu po nokat i par vrsta vina. Prova san sve sireve i ustanovia da su dva jestiva. Ostala tri ne bi ni pasu da. Holandez je upalia koncert od Amy Winehouse u nekom kazalistu dok je jos bila u stanju pivat. Iako je izmedu pisama jedva pricala nekako je uspivala izvest svaku iducu pismu. Na pola koncerta je rekla nesto u stilu da joj je glas sranje i da ne moze vise, pa da ce je morat trpit do kraja. Nisan je pola razumia jer svedanin obicava urlikat, lik da se zadere na trsteniku probudia bi Ivu u spinutu. Ne daj boze da kojim slucajem ide planinarit, nema te lavine koja se ne bi pokrenila.

Latvijac ili rus, ne znan vise, a ne zna ni on sam sta je, je bia poprilicno miran i potpuno ugodna osoba dok se ne povampiri na alkoholu. Malo ga engleski jebe, al pocea san izlazit na kraj sa njegovin slagalicama bez veznika, priloga, subjekta i povremeno objekta. Sva srica da glagole govori, al uzitak je s njim radit.

Dan prije san ustvrdia da znan vise nizozemskih nogometnih klubova od samog holandeza, a on je tu vecer prica o nekom kampiranju na korzici sa curom i hrpon drugih holandeza i o tome kako ne radi nista kad je doma. Ovako je to zvucalo: ”I get up around 8, make juice, go to bakery, read newspapers, maybe meet someone, go to bakery again, get online, prepare dinner, girlfriend comes home from work, have some wine, have dinner, get little horny, have some more wine, maybe get horny again, go to sleep around eleven”. Doduse ovaj dio u vezi ”get horny again” san ja doda jer mi se ucinilo prigodnim.

Norvezanin je sve sarkasticno gleda i stalno se vraca po jos sira. Popravia se lik skroz i nije uopce los, samo je malo asocijalan. A sta ce bidan ne zna ljudima, al ko mu smi sta rec ipak je on glavni na brodu. Amy je i dalje pivala. Stalno san joj baca oko na neku jebacku vesticu, dobar neki leprsavi kroj, taman da se nista ne vidi al onako na rubu. Misala je vise vrsta pica i par puta bi zakasnila dijelic sekunde pocet pivat pismu. Najjaci su mi bili bekvokali sta su plesali neke wack evergreen plesove. Steta te Amy, volia bi da se vrati u stilu. Nista ove duffy i ostale sta kopiraju, te ima da crknu kad Amy
procisti glasnice (i nosnice).

Neko je nakon Amy upalia Nickelback na sta mi je sved reka da su to neki kanadani. Meni je odma pa na pamet Buck 65, kad ono ni blizu. Neki rockeri sta zvuce ka ameri, samo imaju kanadsku putovnicu. Postalo je kenjkavo. Odma san uzea jedan ladni heineken da me osvjezi i ubrzo mi sine misao: Pa sta ne bi ja sad otisa u kabinu i donia im paprike da vide, jest da nece skuzit kurca, al jebemu gleda mi se spot i ocu ga pogledat sada, a necu bit pizda pa ga ic gledat sam dok smo svi jos tu. I tako san se necka par minuta i odlucia ih donit na stiku i pustit na 94cm LCD teveu u full HD verziji. Reka san im da se pisma zove ”stuffed paprika, which is a meal and it’s about the guy who likes it”. Sili smo svi i uprli oci na carobne 3 minute. Norvezanin je pita jel to u Splitu snimano, pa san mu reka da je, a on je vec u prepoznatljivom stilu odgovoria ”mkay” u stilu ucitelja iz south parka. Zna san da me na nekog podsjeca. Na kraju su komentari bili poput ”nice” i ”cool”, a ja san eto odgleda paprike koje san tia vidit jos jednom jer je spot stvarno malo remek djelo.

Pohvalia san Mikija i reka im da je to lik koji snima kratke filmove i spotove i sve tipove sranja, al da bi kroz koju godinu moga snimit i dugometrazni film, sta bi bas volia vidit.

E da, sved je spomenia onaj svedski film Ondskan (Evil) o onom liku sta ga tlace u privatnoj skoli i sta ga tlaci stari kad dode doma, pa san usput sazna da je reziser to pisa iz vlastitih iskustava, mozda zato i je tako dobar. Iznenadia san se da je lik to spomenia al to je garant jer je sved.

Pozdrav iz mediterana.