predsjednik je imao rođendan
Sjeban sam. Ne kao Vujo u svom tekstu od prije dva tjedna, jer od alkohola nisam gotovo nikad imao neke mamurluke. Sjeban sam kao netko ko je pao niz stepenice. Možda zato jer sam jučer između ostaloga i malo kotrljao niz stepenice. Mnogi koji su posvjedočili tome bi se mogli zakleti da sam pao, no ja sam više imao osjećaj da se bacam niz stepenice. Bilo je baš dobro. To se zove dobro benganje. Sad imam par bolnih plavih masnica, i baš je dobro. Imam i par ogrebotina od toga što sam pao i u grmlje prije stepenica. Netko me gurnuo, možda je predsjednik. Ne znam više. Ne sjećam se, ali i to je bilo dobro. Općenito jedan sasvim dobar osjećaj. Gigi – predsjednik dječaka je jučer imao svoj rođendan. Ugostio je u svojoj koljevci svu užu i širu obitelj Dječaka.
Počastio nas je s puno makedonskog bijelog vina, s puno šunke i sira, kiselih krastavaca i crnih maslina. Ravno predsjednički. Onda smo gledali utakmicu. Dobro je završilo, predsjednik je bio zadovoljan. Svi smo bili zadovoljni. DJ-evi Billy & Gigi (no homo) su nas zatim počastili pravim setom narodnjaka za dušu. Bilo je jednako predsjednički. Put do ohare je bio veseo i brdovit, a tu negdje sam i iskotrljao stepenice koje vode do heinekena dole. Prekrasna večer.
U ohari sam izgubio dječake ali sam zato našao našeg kućnog redatelja Mikija. Nakon par sati svega onoga što se inače radi po takvim klubovima, odlučili smo krenut doma. Kad smo izašli iz kluba, Miki je zapazio djevojku u velikom autu koja je stala ispred nas i zatim je dao zanimljiv prijedlog. Kaže on, hajde nagovori ju da te odveze doma, i popišaj joj se u auto. Prijedlog je zvučao zanimljivo, ali čista je istina – nije mi se u tom trenutku pišalo ni malo. Nakon kraće rasprave i nagovaranja, Miki je proglasio da sam papak što joj se neću popišat u auto i da će joj se on bez problema posrat po autu ili u njega. Očito je čista istina u tom trenutku bila, Miki se osjećao dobro i mogao se posrat ako već poželi.
“KAKA!” viknuo bi jedan od tupavih komentatora koji je komentirao utakmicu s Brazilom. Ovih zadnjih par rečenica naših je načulo nekolicina momaka, koji su u tom trenutku ispred dotičnog auta čekali ukrcavanje. Vjerojatno prijatelji mlade vozačice. Jedan, možda ljubavno zainteresiran za mladu vozačicu, se osobito ražestio i počeo uzvikivati Mikiju da “kome će se on posrat po autu?!”. A ja mislio da je sasvim jasno na koga se to o čemu smo pričali odnosilo, očito momak sporo shvaća.
Tako je on to nastavio uzvikivati dižući sam sebi moral, dok su ga njegovi momci zaustavljali i držali. Momak se već bio približio dosta blizu Mikiju i vikao je sve i svašta, a Miki mu je samo par puta ponovio da se udalji i da ne radi to. Momak je još malo vikao, al onda je ipak poslušao Mikija i to je bio kraj te epizode. Lako je puno vikat kad si brojčano nadmoćniji, ali očito je bilo i dosta kasno i nikome od uključenih nije bilo do tuče. No eto, momak se iskazao pred djevojkom, i možda dobije poljubac kad ga ona odveze doma. Divno. Da je i došlo do tuče, vjerojatno nebih ostao nešto puno više sjeban nego što sam sad sjeban, a sad se baš dobro osjećam ovako. Malo boli je dobro za tebe.