nazad u danu (baloner na podu govornice)

evo sitno nešto, sastavak malen, flashback točnije, za sve vas šta dolazite na stranicu, da se upoznate malo s nekim događajima koji su dio nas, dio našeg glazbenog oblikovanja. pričam o nekakvoj rap triviji za fanove ili štaveć…
bilo je to nazad u danu. imali smo 15 godina i tad smo još uvijek u grupi bili ja, nebu i predsjednik. grupa je imala glupo ime. gluplje nego dječaci. već tad bilo je sasvim jasno da nismo ni izbliza tip prosječnog rap benda za tvoju policu s abecedno poredanim cedeovima.

u datom trenutku nalazio sam se na mljetu sa starcima i upravo završavao text za pjesmu. smeće 2000, se trebala zvat. pjesma, ne grupa. grupa je imala puno gluplje ime.

al vratimo se mi na put naš. dakle, text je gotov i meni padne na pamet da ga odrepam predsjedniku. tad još nismo bili ušli u eru mobitela i morao sam po suncu hodat do jedine pošte na otoku (ili barem na mom dijelu otoka – ne, nemam telefon tamo) i nazvat ga iz govornice. tako i bi.

telefonska veza se uspostavi, na drugoj strani se javi predsjednik. ja mu kažem imam text, slušaj ovo, on kaže da oću li beatbox, ja kažem oću i predsjednik udre beatbox u slušalicu a ja s druge strane pljunem text.

kolko god to bilo glupo, iz razloga što on koji je radija beatbox nije mene moga čut kako repam, a ja baš i nisam previše pratija beatbox, svakako nije gluplje od imena same grupe. a i zgodno je onako za ispričat nekom kolegi reperu šta ga ne znaš na osobnoj bazi.

vjerojatno sam jedini koji je ikad repao u pošti u selu babino polje. osim ako target nije koga zvao iz te pošte.