muddy waters
nazovem sinoć kid rađu da mi da muddy waters od redmana kojeg posjeduje na audio cdu. dogovor je bio da se dovezem ispred njegove kuće i zvrcnem ga na mobitel pa ćemo preko ogrtade od vrta (kid rađa je na nekom kućica u cvijeću sranju) obavit razmjenu budući da mu imam vratit neki dvd sa ali g.-jem i još nekim filmovima. redman mi je oduvijek bio drag, a jedino što nisam slušao je muddy waters koji bi po nekoj logici (paraboli koju stvara funkcija kvalitete ostalih albuma) trebao biti najbolji. i oduševljen bijah noć prije kad mi je rađa, totalno sjeban, objašnjavao kako ima to na audio cdu, dok sam ja totalno sjeban, slušao kako mi on, totalno sjeban, objašnjava.
dovezem se isprid rađine kolibe koja se nalazi u prizemlju relativno ružne zgrade s vrtom ((u kojem je papi ispijao kavu i dovršavao text za umorim te u baloneru, da bi kasnije i snimio isti taj text, odma nakon šta sam ja ispljunija kolovoz. bilo je to radišno popodne u kojem sam ja snimio već navedenu solo stvar, a nebu, kid rađa, papi, oreb i renamed one snimili nastavak trčanja ulicama, vjerojatno prvu pjesmu u kojoj se pojavio kid rađa)) no, vratimo se priči..
stojim s curom ispred rađinog dvorca i zurim tupavo u vrata od portuna. nemam love na mobitelu, a cura mi, sreća moja, nije ni ponila mobitel. već je kasna ura, pristojan svijet spava, nebi bilo pametno zvonit. jebo vatikanskog astronoma, oću večeras kad dođem doma slušat tog, baš tog, trećeg, redmana – pomislim, i pretisnem dugme na pralafonu. prvo kratko, zatim malo duže, i treći, posljednji put nešto kraće, ali s autoritetom. neće mene jedno dugme jebat.
nitko se ne javi. nijednom. odem ća gluplji nego šta sam doša.
danas popodne odem do sinoma da donesem neke finalne odluke u vezi optike 2005.(ko ne znaš šta je optika 2005. jadna mu majka) i obavijestim rađu da razmjenu obavimo u sinomovoj kolijevci, pred svjedocima. i sve prođe super, neočekivano glatko – za nešto u čemu sudjeluje kid rađa. dođem doma, stavim redmana u liniju i … skužim da sam ga već sluša. o sto mu duhova mrtvih repera i svih mi brkova bijelih mcija. prokletstvo. kako sam moga zaboravit takav album nije mi jasno. vjerojatno sam ga slušao u razdoblju u kojem sam pušio puno dima.
nešto poput one zime kad smo snimili crni kisik…