Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

znači sretan nam svima međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, tojest tužan nam svima međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama :(. ne znam, oboje zvuči pogrešno. pogotovo je čudan i zbunjujuć osječaj kad vidiš da žene ostaju s nasilnicima i kao, tko si ti da se uopće miješaš u prirodu tuđeg odnosa, govoriš sebi. razlog zbog kojeg to donekle mogu razumit je slučaj u kojem sam se ja najviše približio nasilju nad ženama, premda je nasilje ustvari bilo vršeno nada mnom. bilo je to za vrijeme jedine moje dugogodišnje veze kad smo bivša i ja izašli iz nekakvog diska i hodali prema doma. ne znam što sam joj odgovorio na neko pitanje, al’ ja znam govorit dosta grozne stvari ljudima u lice i ukoliko si tašta, nesigurna ili ne možeš podnijet šalu na svoj račun, a u nekim slučajevima čak i ako si sasvim normalna – you’re gonna have a bad time, mmmkay. i bog joj dušu blagoslovio koliko se ona groznih rečenica naslušala u tih osam godina, al’ ovo nije bio jedan od tih puta. bilo je poprilično mračno i kad me počela pleskat nije baš bilo lako izbjegavat te udarce a nisu bili ni neprecizni. pljas, pljas, pljas, u početku mi je bilo smiješno, jer nisam osoba koja vjeruje u fizičke obračune nit mi je ikad bilo jasno što se njima može postić al’ nakon treće pleske mi je počela ić krv na nos i malo me priznajem, uhvatila ljutnja i bijes, što je samo učinilo da krv još obilnije šiklja, haha. uglavnom to je trenutak u kojem sam vjerojatno bio najbliže da udrem ženu u životu, al’ svejedno nisam mogao. ne znam, imam osjećaj ko da bi mi se ruka osušila i otpala da to napravim. naravno, ne smijem reć da to nikad neću učinit, jer čovjek uči dok je živ, a i takva izjava bi otvorila prostora kojekakvim osobicama da me u budućim odnosima potencijalno dovedu u užasne situacije, što naravno zdrave ljudske jedinke neće napravit, al’ nekad jednostavno ne možeš prepoznat ili ne želiš vjerovat u nečiju zloću. svakako ne mogu podnit bilo koju formu iživljavanja nad slabijim oblicima života (osim ako se ne radi o kakvim erotskim ili psihičkim oblicima egzibicionizma koji će dugoročno rezultirat dobrim postupcima i izmjenjivanjem ljubavi) i tu mi je prirodno da se uvijek svrstavam na stranu slabijeg i svakako sam za što strožije i efikasnije pravno procesuiranje po okolinu ugrožavajućih psihopata i što konkretniju pomoć i zaštitu žrtvama. mislim dalo bi se tu reć i da ako netko gura petarde u anus od mačke ili bode ljude nožem ispred noćnih klubova da onda ne trebaš život trošit na takvog lika glupačo glupa, al’ eto i to valja zanemarit, jer zaljubljenost je često slijepa i presnažna, meni svakako nije palo napamet da tad prekinem vezu s bivšom, a ni kod drugih nekih situacija, tako da tko sam ja da ikog osuđujem. dakle želim vam svima da ostanete što zdraviji fizički i psihički i naučite uživat jedni u drugima, u potenciranju i kultiviranju nečijih ljepših strana i osobina i da ne budete sebični s vlastitima <3