krug
3 dječaka i jedno lane u katamaranu. kiša i vjetar nezahvalni, a more svojeglavo i negostoljubivo, upozorava nas da nismo dobrodošli. vrijeme grozno za ulazit i izlazit iz katamarana. grozno vrijeme za mnoge glagole i glagolske imenice. sjedim u velikoj mokroj jaketi. jedino što mi zaklanja pogled na ogromni tv ekran u brodu je kid rađina jednako ogromna čupava ghostface kapuljača. more valja na sve strane. na sjedalima ispred mene kid rađa i zondo igraju šah. toj dvojici posljednjih dana rijetko šta izgleda kao prepreka partiji šaha. zondo se pravi da mu ne smeta valjanje, a za vrijeme razgovora se drži rukom za stup, iako je u sjedećem položaju. na sjedalu lijevo od mene sjedi jedno lane, lijepo kao uvijek. lane ima prijateljicu teu čija je kuća dovoljno velika da nas primi na spavanje zajedno s još par ljudi. bez da itko od navedenih bude prisiljen spavat na podu ili nogama (kopitima).
bol na braču. strah i prijezir u las vegasu. zlatni rat u bolu. morska zvijezda na izdisaju na žalu zlatnog rata. tea s fotoaparatom. vjetar otpuhuje kapljice s vrhova valova, more je ogromno, nebo sivo. zondo u crnom kaputu. cipele mi upadaju u žalo i svi smo lijepi na tim crno bijelim slikama. onaj kadar u kojem određen broj različitih mladih gradskih karaktera korača prirodom. od goonies-a do trainspotting-a. kvragu s ovim kapljicama vode i soli šta mi bockaju facu možda mi ni slike na dokumentima ne bi izgledale tako umjetno.
umotali smo morsku zvijezdu u papirnatu maramicu i odnijeli je doma. teina susjeda zvala se temeljka jer se rodila kad su kući radili temelje. jadni ljudi. mislim da taj dan nismo još ništa jeli, previše veselja je bilo noć prije. prošli smo kraj skupine ljudi koji su trčali maraton. novogodišnji.
danas je 31.12. velika boca zelene čarobnice stoji na stolu. malo manje od pola je ispijeno.
ne znam koliko je sati, mobitele držim u spavaćoj sobi, a sat ne nosim već neko vrijeme. danas je došla ivana. tea nije zaključavala vrata ni po noći. zondo je sinoć nakon po ure šutnje (mora da ga je lane naljutilo zaigranom neobazrivošću svojom) proveo tjedne u wc-u odbijajući priznat da povraća. ne znam. jednom ujutro i jednom predvečer ova dvojica bace partiju šaha. kid rađu svi zovu kid rađa. zonda svi zovu chozen. brzo će nova godina. zondo me podsjeća kako je kid rađa 14.08.2003. godine (mislim da je ta godina) reka da će brzo nova godina – to me mnogo razveselilo. taj kid rađa, nemoš mu nać grešku. jutros je u teinoj kuhinji, koja je ujedno i dnevni boravak, bilo dovoljno boca da nam za kauciju u dućanu daju jedan peugeot 206. kuća je puna ljudi i uopće me nije briga šta jedu francusku salatu. znam da će ju čitavu pojest al’ ova čarobnica mi je odsjekla apetitu noge. svako malo moram upozoravat lane da ne pije tako brzo čarobnicu.
par minute prije dočeka nove godine lane je raširilo ruke i počelo s negodovanjem: kako se uopće dočekuje nova godina? mislim, trebaš li raširit ruke i reć dođi mi nova godino, dočekujem te?
na to sam ja raširio ruke i izustio – with open arms and open mind yeah… – stih iz meni drage pjesme od incubusa. dok sam to izgovarao, sve se posložilo. nema razloga da ova godina ne bude dobra godina.
par sati nakon toga pala mi je napamet misao da nisam nikakav student filozofije i da nema smisla da sjedim gol u kuhinji kad je sedmero prisutnih ljudi odjeveno i obučeno. zato sam odjenuo odjeću i obuo obuću – u ovom slučaju šlape. moram reć da mi je to bio prvi doček nove godine u šlapama. također moram reć da je lane sasvim dobro podnijelo to moje razgolićivanje, barem do trenutka kad je uzelo svoju pivu i jedan duvan i odskakutalo kroz vrata kuće poput laneta kakvo i je. ni sam ne znam kako sam našao lane i dovukao ga nazad.
kad je kid rađa vidija u kakvom je stanju morska zvijezda koja se posljednjim kapima života hvatala za papirnatu maramicu izloženu na prozoru, reka je:
– pa sad je više nećemo moć ni pojest.